Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69). IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Početak Knjige Tužaljki
1, 1-12. 18-20
Opustošeni Jeruzalem
Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.
Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima.
Putovi sionski tuguju, jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine.
Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Gospodin ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlačiteljem.
Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše ko ovnovi koji paše ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča.
Jeruzalem se spominje danā bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade, a nitko mu pomoći ne pruži. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti.
Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao nečistoća ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plače i natrag se okreće.
Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga čeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. »Pogledaj, Gospodine, moju nevolju: jer neprijatelj likuje.«
Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor.
Sav narod njegov jeca, tražeći kruha; svi daju dragulje za hranu, da bi ponovno živnuli. Evo, Gospodine, pogledaj kako sam prezren.
Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Gospodin udari u dan žestokog gnjeva svoga!
Gospodin, on je pravedan: jer riječi se njegovoj protivih. Oh, čujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladići, svi odoše u izgnanstvo!
Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji svećenici i starješine pogiboše u gradu tražeći hrane, da bi ponovno živnuli.
Pogledaj, Gospodine, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra – smrt.
OTPJEV Job 16, 17; Tuž 1, 16. 18. 12
R. Oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj; o svi narodi, gledajte: * Ima li boli kakva je bol moja?
O. O svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite. * Ima li.
Iz Izlaganja o psalmima, svetoga Bruna, prezbitera
(Ps 83; izd. Kartuzije Prati, 1891, 376-377)
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim
Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine. Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim, to jest za veličinom nebeskog Jeruzalema, a to je grad Božji.
Sveti pisac pokazuje zašto želi doći u dvore Gospodnje. Evo zašto: Gospodine, Bože nebeske vojske, Kralju moj i Bože moj, jer su blaženi koji prebivaju u Domu tvome, nebeskom Jeruzalemu. Kao da kaže: Tko ne bi čeznuo doći u tvoje dvore, kad si ti Bog, to jest Stvoritelj, gospodar vojskâ i kralj, i kad su odavle svi blaženi koji prebivaju u Domu tvome. Dvori i dom ovdje znači isto. Kad kaže blaženi, podrazumijeva da su toliko blaženi koliko se to može zamisliti. I stoga veli da su sigurno blaženi, jer će te iz poštovanja i ljubavi hvaliti u vijeke vjekova, to jest vječno. Ne bi Gospodina mogli vječno hvaliti, kad ne bi bili vječno blaženi.
U to blaženstvo nitko ne može stići sam po sebi, makar imao vjeru, nadu i ljubav, već je blažen onaj čovjek, to jest samo onaj čovjek stiže u blaženstvo, kome ti pomažeš dok se sprema na visine blaženstva. To znači: treba reći da će samo onaj prispjeti u blaženstvo koji od tvoje milosti dobije pomoć kada u svom srcu odluči da će se ustrajno vježbati u krepostima i dobrim djelima i tako popeti do ovoga blaženstva. Po sebi, naime, nitko se ne može sam uspeti svojom snagom, jer Gospodin svjedoči: Nitko ne uzlazi na nebo, to jest sam po sebi, nego Sin Čovječji koji je na nebu.
Velim, jer se sprema na visine, budući da boravi u dolini suza, to jest u ovome životu, koji je bijedan i pun suza i jauka, ako se usporedi s drugim životom, koji treba nazvati brdom punim radosti.
A budući da je rekao: Blago čovjeku kome ti pomažeš, mogao bi netko upitati: Da li Bog u tome pomaže? Na što se odgovara ovako: Blaženima je zaista pomoć od Boga. Zakonodavac, naime, a to je Krist koji nam je dao zakon, uvijek daje i davat će blagoslov, to jest mnogovrsne i milosne darove, kojima će blagoslivljati svoje, to jest uzdignut će ih u blaženstvo. I po tome će blagoslovu napredovati od kreposti do kreposti sve se više uspinjući. A u budućem nebeskom gradu vidjet će Krista, Boga nad bogovima, koji će svoje pobožanstveniti jer je sam Bog. I oni što budu stajali na Sionu duhovno će gledati Boga nad bogovima, Trojstvo, to jest Boga. To će reći: Razumom će vidjeti Boga kakav je u sebi, koga ovdje ne mogu vidjeti. Bit će, naime, sve u svemu Bog.
OTPJEV 1 Iv 3, 2-3
R. Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. * Znamo, kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.
O. I tko god ima tu nadu u njemu, posvećuje se, kao što je on svet. * Znamo.
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Kristu vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.