Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
A noć za smiren počinak.
Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
U slavi svoje milosti.
I sad se, evo, skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
S nebeskim primi pjesmama.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 68 (67). Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8). I.
Ant. 1. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi pred ognjem, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!
A pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom – *
kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ, *
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti, †
sužnje izvest na sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si kročio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Slava Ocu.
Ant. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
II.
Ant. 2. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojskâ bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora *
gora bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.«
Slava Ocu.
Ant. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
III.
Ant. 3. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
»U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, lozo Izraelova!«
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Razvij, Bože, silu svoju, †
silu kojom si, Bože, uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
»Priznajte silu Božju!«
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta, †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!
Slava Ocu.
Ant. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Iz Knjige proroka Habakuka
1, 1 – 2, 4
Molitva u vrijeme pustoši
Proroštvo koje vidje prorok Habakuk: »Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi: ‘Nasilje!’ a da ti ne spasiš?
Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni na čas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno.
Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča. Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa.
On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni ko orlovi da plijen proždru.
Svi će doći rad’ grabeža, lica im žegu ko istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak! Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. Tad se ko vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.
Nisi li od davnih vremena, Gospodine, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Gospodine, podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.
Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? Postupaš s ljudima ko s morskim ribama, ko s gmazovima što nemaju gospodara!
On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja, i tako se raduje i likuje. Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi, jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice?
Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe.«
Tad Gospodin odgovori i reče: »Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.«
OTPJEV
R. Još malo, sasvim malo, i onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti. * A pravednik će moj od vjere živjeti.
O. A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju za spas duše. * A pravednik.
Iz spisa o blaženom Marku Stjepanu Krizinu, mučeniku
(Uvodnik Katoličkog lista 1905, str. 14-15)
Mučeništvo je smrt kojom se polaže svjedočanstvo za Krista
Osvrnimo se s malo riječi na uzrok osobitog odlikovanja, vječne sreće i blaženstva blaženoga Marka Stjepana Krizina. S bogoslovskoga gledišta mučeništvo – martyrium – je smrt koju mučenik dragovoljno prima i strpljivo kao svjedočanstvo za Krista podnosi, kad mu je nanose neprijatelji vjere Kristove. Već samo ime grčko »martyrion« kazuje nam da nije svaka smrt mučeništvo, nego ona smrt kojom se polaže svjedočanstvo za Krista. Nije naime dosta da srcem samo vjerujemo u Krista, nego je potrebno da onu vjeru koju srcem svojim prigrljujemo, izvanjskim načinom ispovijedamo prema zapovijedi Kristovoj: Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred svojim Ocem koji je na nebesima.
To ispovijedanje ili priznanje biva u redovnim prilikama običnim kršćanskim življenjem: tko na kršćansku živi, ispovijeda vjeru svoju. Ali u izvanrednim prilikama, kad neprijatelj Krista zahtijeva od kršćanina da se odreče svoje vjere, tada treba da se pokaže značaj kršćanina da je stalan i čvrst u svojoj vjeri. Slabići popuste, padnu, postanu odmetnici – znak da u njima nije bilo čvrstoće ni stalnosti koja je značajka svake prave kršćanske kreposti, a po tom i vjere. Zato uči sv. Toma da je mučeništvo djelo junačko, djelo hrabrosti. Glavno je razlog zašto se smrt podnaša. Svakom mučeništvu razlog je zbilja vjere, uči sv. Toma.
OTPJEV
R. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. * Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti.
O. Sve gubitkom smatram da upoznam Krista. * Stoga.
Bože, danas svetkujemo pobjedničko slavlje prezbitera i mučenika Marka Križevčanina. Usliši nam molitve i daj da poput njega budemo tebi vjerni sve do smrti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.