Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli
Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.
Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.
Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.
Slava Ocu.
Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
II.
Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.
Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.
Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
III.
Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«
Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.
Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!
Slava Ocu.
Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.
Iz Knjige proroka Jeremije
30, 18 – 31, 9
Obećanje obnove Izraelove
Ovako govori Gospodin: »Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih, smilovat ću se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan, i dvori će stajati na starome mjestu. Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih, i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati, i više ih neće prezirati. Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć, zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati, a kaznit ću sve njihove ugnjetače. Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov iz njih će izaći. Pustit ću ga k sebi da mi se približi – jer tko da se usudi sâm preda me! – riječ je Gospodnja.
I vi ćete biti moj narod, a ja vaš Bog. Gle, nevrijeme Gospodnje, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožničke. Gospodnji se gnjev neće stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti. U ono vrijeme – riječ je Gospodnja – bit ću Bog svim plemenima Izraelovim, i oni će biti narod moj.«
Ovako govori Gospodin: »Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. Iz daljine mu se Gospodin ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit bubnjićima, u veselo kolo hvatati. Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati. Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: ‘Na noge! Na Sion se popnimo, Gospodinu, Bogu svojemu!’«
Jer ovako govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: ‘Gospodin spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!’ Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.«
OTPJEV Jr 31, 6; Iz 2, 5
R. Dolazi dan kad će stražari vikati: * Na noge! Na Sion se popnimo, Gospodinu, Bogu svojemu!
O. Hajde, Dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! * Na noge!
Iz Homilija o proroku Ezekielu, svetoga Grgura Velikog, pape
(Knj. 1, 11, 4-6: CCL 142, 170-172)
Iz ljubavi prema Kristu ni sebe ne štedim od njegovih riječi
Sine čovječji, postavljam te stražarom domu Izraelovu. Valja zapaziti kako se o onom koga Gospodin šalje propovijedati objavljuje da je stražar. Stražar naime uvijek stoji na visoku da bi izdaleka razvidio sve što se ima dogoditi. Tako i svatko tko je postavljen za narodnog stražara valja da je životom na visoku, da bi mogao biti od koristi svojim predviđanjem.
Koliko li su za me teške riječi što ih izgovaram: govoreći sam sebe ranjavam. Jer niti moj jezik propovijeda kako dolikuje, niti život moj slijedi koliko bi trebalo ono što jezik kaže.
Ne niječem da sam tome sam krivac: vidim svoju mlitavost i nemar. Možda će samo priznanje krivnje u blagog suca postići oproštenje. Dok bijah u samostanu, uspijevao sam obuzdati jezik od dokonih stvari i gotovo stalno držati duh pri nakani molitve. No otkad podložih svoja leđa dušobrižničkom teretu, duh više nije sposoban biti neprestano sabran u sebi, jer je podijeljen na mnogo šta.
Prisiljen sam naime razrješivati slučajeve sad Crkava, sad samostanâ; često moram mjeriti živote i djela pojedinaca; čas preuzimam na sebe građanske poslove, čas uzdišem zbog provala barbarskih mačeva i plašim se vukova koji vrebaju na povjereno mi stado. Čas sam prisiljen brinuti se za imovinu da ne bi ponestalo pomoći onima po kojima se obdržava pravilo stege, drugi čas pak moram ravnodušno podnositi neke otimače ili im se suprotstavljam nastojeći da se očuva ljubav.
Kad se pamet, tako rastrgana i razdijeljena, navodi da misli na tolike i takve stvari, kad će ući u se da bi se sva usredotočila na propovijedanje i da ne bi odstupala od službe naviještanja? Jednako tako, budući da često dolazim u dodir sa svjetovnim ljudima, kako to iziskuje mjesto, ponekad popuštam glede stege jezika. Jer ako se držim u trajnoj strogosti samonadzora, znam da će me slabiji izbjegavati i da ih nikada neću privesti onome što želim. To je razlog zašto strpljivo slušam i onda kada često govore i nevažne stvari. No, kako sam i sām slab, i ja, ubrzo povučen u besposleno pričanje, rado počinjem razgovarati o onome što sam ispočetka slušao protiv volje. Tu gdje mi je bilo mrsko pasti, ugodno je ležati.
Jesam li ja onda stražar, i kakav sam stražar, kad ne prebivam na brijegu djela, već i sad ležim u dolini slabosti? Moćan je doista stvoritelj i otkupitelj ljudskoga roda pa može meni nedostojnomu dati i uzvišenost života i djelotvornost jezika. Iz ljubavi prema njemu ni sebe ne štedim od njegovih riječi.
OTPJEV
R. Crpeći ćudoredne i otajstvene poduke na izvoru Svetog pisma, rijekama evanđelja je natapao narode. * Umro je, ali još govori.
O. Poput orla je prošao svijetom, silnom ljubavlju se brinuo za velike i male. * Umro je.
Bože, ti se milosrdno brineš za svoj narod i ljubavlju njime upravljaš. Po zagovoru svetoga pape Grgura daj duha mudrosti poglavarima Crkve, da se pastiri zauvijek raduju što im stado napreduje u svetosti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.