Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 31 (30). Pouzdana molitva nevoljnika
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46). I.
Ant. 1. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
Tebi se, Gospodine, utječem, †
o da se ne postidim nikada: *
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništave kumire, *
a ja se u Gospodina uzdam.
Radosno ću klicat tvojoj milosti, †
jer si na moju bijedu pogledao, *
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Nisi me predao u ruke dušmana, *
noge si mi na prostran put izveo.
Slava Ocu.
Ant. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
II.
Ant. 2. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
Smiluj mi se, Gospodine,
jer sam u tjeskobi, *
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Život mi se troši u gorčini, *
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga, *
i kosti su moje klonule.
Dušmanima svojim ruglo postadoh, †
susjedima podsmijeh, znancima strašilo; *
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, *
postadoh ko razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: †
sastaju se protiv mene *
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; *
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja: †
istrgni me iz ruke dušmana *
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim, *
po svojoj me dobroti spasi.
Slava Ocu.
Ant. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
III.
Ant. 3. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, *
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu *
na očigled sinovima čovječjim.
Zaklanjaš ih štitom lica svoga *
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš *
od jezika svadljivih.
Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu *
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah: *
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva *
dok sam tebi vapio.
Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi: *
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima *
koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, *
svi koji se u Gospodina uzdate!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
Istinom me svojom, Gospodine, vodi i pouči me.Jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Iz Knjige proroka Jeremije
19, 1-5. 10 – 20, 6
Simbolički čin: razbijeni vrč
Ovako mi reče Gospodin: »Idi i kupi vrč glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i svećeničkih. Pođi u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lončarskih. Ondje proglasi riječi koje ću ti kazati. Reci im: ‘Čujte riječ Gospodnju, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo dovodim nesreću na ovo mjesto, te će svima koji to čuju u ušima zazujati. Zato što su me ostavili i otuđili ovo mjesto prinoseći kâd tuđim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo.’
Razbij vrč pred očima svojih pratilaca i reci im: ‘Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Tako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lončarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu će se ukapati, jer inače neće biti mjesta za ukapanje. Tako ću postupiti s ovim mjestom – riječ je Gospodnja – i sa stanovnicima njegovim. I učinit ću grad ovaj sličnim Tofetu. I sve kuće jeruzalemske i kuće kraljeva judejskih bit će onečišćene kao mjesto Tofet: sve kuće kojima se na krovovima kâd prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuđim bogovima.’«
Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Gospodin bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Gospodnjeg, te uze govoriti svemu narodu: »Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, dovest ću na ovaj grad i na sve njegove gradiće sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajući riječi mojih.’«
A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Gospodnjeg, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Gospodnjem. A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: »Gospodin te više ne zove Pašhur, već ‘Užas odasvud’. Jer ovako govori Gospodin: ‘Evo predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti, i sve blago kraljeva judejskih, predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti. A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao.’«
OTPJEV Mt 23, 37; usp. Jr 19, 15
R. Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su k tebi poslani! * Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste.
O. Ukrutio si vrat svoj da ne čuješ riječi moje. * Koliko.
Iz knjižice Nasljeduj Krista
(Knj. 3, 3)
Ja sam poučavao proroke
Poslušaj, sinko, riječi moje, riječi premile, koje nadilaze filozofa i mudraca ovoga svijeta. Riječi su moje duh i život i ne smiju se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.
Ne smiju se tumačiti po taštoj samodopadnosti, nego ih valja šutke saslušati i prihvatiti sa svom poniznošću i s velikom čežnjom.
I rekoh: Blago onomu koga ti, Gospode, odgajaš i u zakonu svojemu poučavaš, da mu dadneš mir u zle dane i da ne ostane bez utjehe na zemlji.
Ja sam, govori Gospodin, poučavao proroke od početka i ne prestajem sve dosada govoriti svima, ali mnogi su na moj glas gluhi i tvrdi.
Mnogi radije slušaju svijet nego Boga, spremnije slijede pohotu svoga tijela nego volju Božju.
Svijet obećaje vremenite i sitne stvari, i služe mu veoma požudno; a ja obećajem najvrednije i vječne stvari, pa ipak srca ljudska ostaju ledena.
Tko služi i u svemu se pokorava meni tako brižno, kao što služi svijetu i njegovim gospodarima?
Zastidi se dakle, lijeni i čangrizavi slugo, što su oni spremniji za propast, nego ti za život.
Oni se više vesele taštini, nego ti istini. I oni se često prevare u svojoj nadi, a moje obećanje nikoga ne vara, niti pušta praznoga koji se u me pouzdaje.
Što sam obećao, to ću i dati; što sam rekao, to ću i ispuniti; samo ako to ostane vjerno u mojoj ljubavi do konca.
Ja nagrađujem sve dobre i kušam jako sve pobožne duše. Zapiši riječi moje u srcu svome i marljivo o njima razmišljaj, jer će ti biti veoma potrebne u vrijeme kušnje.
Čega ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u vrijeme pohoda.
Na dvostruki način običavam pohoditi svoje izabrane, naime kušnjom i utjehom.
I dvije im pouke dajem svakodnevno; jednu: koreći njihove mane; drugu: potičući ih na veće kreposti. Tko prezire mene i ne prima mojih riječi, ima već suca svojega u posljednji dan.
OTPJEV Izr 23, 26; 1, 9; 5, 1; 4, 20
R. Daj mi, sine moj, srce svoje i neka oči tvoje raduju putovi moji, * da se ljupki vijenac postavi na glavu tvoju.
O. Sine moj, čuj mudrost moju, prigni uho svoje mojim besjedama. * Da se ljupki.
Silni Bože, što god je dobro, od tebe je. Usadi nam u srce ljubav prema tebi, umnoži nam vjeru, odgoji u nama što je dobro i budnim okom čuvaj što si odgojio. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.