Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I Kralja višnjeg dvorani,
Gospodin sam vas pouči
I u sav svijet vas odasla.
Kom svjetiljka je Jaganjac,
Vi ures ste i biserje
I najčvršći mu temelji.
Ko Zaručnica Kristova,
Jer riječ je vaša pouči
I vaša krv je posveti.
Krist Kralj i Sudac zasjedne
I vas on sebi pridruži
Da svemu svijetu sudite.
Tad podupre nas grešnike
Da vaše sjeme božansko
Za žetvu vječnu dozori.
Što vas ko svoje glasnike
Sa Ocem, Duhom ispuni
I svjetlošću vas obdari. Amen.
Ps 19 (18 A)
Ant. 1. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.
Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.
Slava Ocu.
Ant. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ps 64 (63)
Ant. 2. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!
Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora
koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.
Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.
No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.
Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:
svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.
Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.
Slava Ocu.
Ant. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.
Ps 97 (96)
Ant. 3. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.
Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!
Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji
– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.
Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!
Slava Ocu.
Ant. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Iz Prve poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
4, 1-16
Budimo nasljedovatelji apostola, kao što je apostol nasljedovatelj Krista
Braćo, tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upraviteljâ iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: sudac je moj Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Tȁ što tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si pak primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima – mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Tȁ u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih. Zaklinjem vas dakle: nasljedovatelji moji budite, kao što sam ja nasljedovatelj Kristov.
OTPJEV Iv 15, 15; Mt 13, 11. 16
R. Više vas ne zovem slugama, nazvao sam vas prijateljima, * jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
O. Vama je dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga; blago vašim očima što vide i ušima što slušaju. * Jer vam.
Iz Homilijā o Prvoj poslanici Korinćanima, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Hom. 4, 3. 4: PG 61, 34-36)
Što je u Bogu slabo, jače je od ljudi
Križ je uvjeravao po neukim ljudima, a uvjerio je sav svijet. Nije govorio o lagodnim stvarima, već o Bogu i istinitoj vjeri, o evanđeoskoj uredbi života i o budućem sudu. Sirove i neuke ljude pretvorio je u mudrace. Razmotri: ono što je u Bogu ludo, koliko li je mudrije od ljudi, i što je u njemu slabo, koliko li je od ljudi jače.
Kako jače? Pa kad je prošlo svim svijetom i sve obuzelo svojom snagom, bezbroj njih pokušavalo je uništiti ime Raspetoga, a dogodilo se suprotno: to je ime cvalo i bivalo snažnije, a oni izgiboše i propadoše. Živi su se borili protiv mrtvoga i ništa nisu mogli. Zato, kad me Grk proglašuje mrtvim, pokazuje da je veoma lud. On me drži ludim, a ja se pokazujem mudrijim od mudroga. Nazivajući me slabim, pokazuje da je sâm još slabiji. Jer ono što s Božjom milošću ispravno učiniše carinici i ribari, to mudraci, tirani i – da tako kažem – sav svijet nije mogao ni zamisliti.
Misleći na to Pavao je govorio: Što je u Bogu slabo, jače je od svih ljudi. Odatle je i očito da je to božansko propovijedanje. Jer otkud bi dvanaestorici ljudi, i to neukima, koji prebivaju oko jezerâ, rijeka i u pustinji, palo na pamet da takvo što poduzmu? Otkud bi oni, koji možda nikad ne dođoše u grad ili na trg, došli na pomisao da započnu boj protiv svega svijeta? Da su bili plašljivi i malodušni, pokazuje onaj koji je pisao o njima. On to nije otklonio niti je htio prikrivati njihove nedostatke. To je najveći dokaz istinitosti. Što dakle o njima kaže? Veli: kad je Krist, pošto učini bezbrojna čudesa, bio uhvaćen, ostali se razbježaše, a on (Petar) zanijekao je da je vođa ostalih.
Kako bi dakle oni koji za Kristova života ne izdržaše napad Židova mogli, kad je on umro i bio pokopan, zametnuti boj s cijelim svijetom, da on – kako vi kažete – nije uskrsnuo, niti im govorio i povratio im odvažnost? Zar nisu oni u sebi rekli: »Što? Sebe nije mogao sačuvati, a nas zar će štititi? Sebi za života nije pomogao, a nama zar će mrtav pružiti ruku? Dok je živio, ne potčini sebi nijedan narod, a zar ćemo mi izgovarajući njegovo ime povesti za sobom sav svijet? Kako ne bi bilo nerazumno takva što ne samo činiti nego i misliti?«
Zato je jasno kako se oni, da nisu vidjeli kako je uskrsnuo te da nisu imali veliki dokaz njegove moći, ne bi bili na takvo što odlučili.
OTPJEV 1 Kor 1, 23-24; 2 Kor 4, 8; Rim 8, 37
R. Propovijedamo Krista raspetoga. Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak * Krista, Božju silu i Božju mudrost.
O. U svemu podnosimo nevolju; ali u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo u onome koji nas uzljubi. * Krista.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Gospodine, ojačaj u nama vjeru kojom je sveti apostol Bartol iskreno pristao uz Krista, tvoga Sina. Po njegovu zagovoru daj da Crkva svim narodima bude otajstvo spasenja. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.