Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.
Iz Knjige proroka Izaije
3,1-15
Prijekor Jeruzalemu
Gle, Gospod, Bog nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi, junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika, savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem. »A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju.«
Ljudi se glože jedan s drugim, i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika, te svatko brata hvata u očinskoj kući: »Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!«
A on će se, u dan onaj, braniti: »Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara.« Jeruzalem se ruši, i pada Judeja, jer im se jezik i djela Gospodinu protive, te prkose pogledu Slave njegove.
Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. Kažite: »Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.« Deran tlači narod moj, i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.
Ustade Gospodin da se popravda s narodom svojim, Gospodin dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: »Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu. S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?« – riječ je Gospodina, Boga nad Vojskama.
OTPJEV Iz 3, 10. 11. 13
R. Kažite: Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih! * Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih.
O. Gospodin dolazi na sud, dolazi da sudi narode. * Jao.
(Pogl. 1. 2. 10; PL 151, 1236-1237. 1242-1244)
Iz Opomenā koje je sveti Stjepan dao svome sinu
Poslušaj, sine moj, nauk svoga oca
U prvom redu zapovijedam, svjetujem i preporučujem, predragi sine, ako želiš osvjetlati kraljevsku krunu, da katoličku i apostolsku vjeru čuvaš takvim marom i brigom te budeš za uzor svim podložnicima koje ti dade Bog. Nek te po zasluzi svi crkveni ljudi nazivaju pravim mužem kršćanske vjeroispovijesti. Bez toga, znaj zasigurno, niti si kršćanin niti sin Crkve. Jer u kraljevskom dvoru, nakon vjere, na drugom se mjestu nalazi Crkva, koju je zasijala najprije naša glava, to jest Krist. Kasnije su je presađivali i snažno gradili njegovi udovi, to jest apostoli i sveti oci. Ona je razgranata po svemu svijetu. Iako stalno rađa novim potomstvom, na pojedinim je mjestima kao stara.
U našoj je kraljevini, predragi sine, još mlada i nova. Zato su joj potrebni budniji i bistriji čuvari, da tvoja nemarnost, lijenost i nebriga ne bi razorila i uništila dobro koje nam je, nezasluženo, udijelila božanska blagost.
Predragi sine, slatkoćo mog srca, nado budućeg naraštaja, molim i zapovijedam da – nadasve i u svemu poduprt pobožnošću – ne budeš naklon samo rodbini i srodstvu, prinčevima, knezovima, bogatašima, susjedima i svojim stanovnicima, već i strancima i svima koji dođu k tebi. Blagonaklonost te vodi najvećem blaženstvu. Budi milosrdan prema svima koji trpe nasilje. U svom srcu imaj stalno na pameti Gospodinov primjer: Milosrđe hoću, a ne žrtvu. Sa svima budi strpljiv, ne samo s moćnima, nego i s onima koji su bez vlasti.
Napokon, budi snažan, da te blagostanje ne bi odveć uzvisilo ili suprotivština oborila. Budi i ponizan, da bi te Bog uzvisio, ovdje i ubuduće. Budi doista umjeren pa nikog ne kažnjavaj ili osuđuj preko mjere. Budi blag, da ne bi nikad iznevjerio pravednost. Budi pošten i nikad nikomu ne nanosi bez razloga sramotu. Budi čedan, da bi izbjegao, poput ostana smrti, sav smrad požude.
Sve to što je gore ovlaš dotaknuto sačinjava kraljevsku krunu. Bez toga nitko nije kadar ovdje vladati niti prispjeti u vječno kraljevstvo.
OTPJEV Tob 4, 8; Sir 35, 8. 9
R. Koliko možeš, dijeli milostinju. * Imaš li mnogo, dijeli izobilno. Imaš li malo, ne kolebaj se da i malo dadeš.
O. Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja. Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade. * Imaš li mnogo.
Svemogući Bože, sveti kralj Stjepan promicao je za života tvoju Crkvu. Daj da je s neba brani. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.