Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34). I.
Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?
Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.
Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.
Slava Ocu.
Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
II.
Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!
Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Slava Ocu.
Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
III.
Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.
Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.
Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Slava Ocu.
Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
Iz Knjige proroka Miheja
6, 1-15
Gospodin sudi svome narodu
Čujte riječ koju govori Gospodin: »Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi čuju tvoj glas!« Slušajte, gore, parnicu Gospodnju, čujte, temelji zemaljski, jer Gospodin se parbi s narodom svojim, on se parniči s Izraelom:
»Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi. Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuće ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? … od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Gospodnja.«
»S čime ću doći pred Gospodina, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potokā ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?«
»Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.«
Gospodnji glas viče gradu: »Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski! Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vrećom krivotvorenih utega? Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima!
Zato sam te i ja počeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. Jest ćeš, a nećeš se nasititi, gladan ćeš ostati; stavljat ćeš na stranu, a ništa nećeš sačuvati; ako što i sačuvaš, ja ću maču predati. Sijat ćeš, ali nećeš žeti; tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti; gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti.«
OTPJEV Usp. Mih 6, 8; Ps 37, 3
R. Tebi ću, čovječe, objaviti što je dobro i što Gospodin od tebe traži: * čini pravicu, ljubi milosrđe i smjerno hodi sa svojim Bogom.
O. Uzdaj se u Gospodina i čini dobro da smiješ stanovati u zemlji. * Čini pravicu.
(Poslanica 10, 2-3. 5: CSEL 3, 491-492. 494-495)
Iz Poslanica svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
Nepokolebiva vjera
Kojim hvalama da vas uzveličam, o prehrabra braćo? Kakvom hvalom da opjevam hrabrost vaše duše i postojanost vaše vjere? Sve do postignuća slave podnosili ste najokrutniju muku, niste podlegli mučenju već su – rekao bih – muke uzmakle pred vama. Svršetak koji muke ne dadoše vašim bolima, dade ga kruna slave. Okrutno mučenje trajalo je tako dugo, ali ne da pokoleba vaše čvrste vjere, već da vas kao Božje ljude što brže pošalje Gospodinu.
Mnoštvo je nazočnih s udivljenjem promatralo nebesku borbu za Boga i duhovni boj za Krista i promatrali su kako njegovi sluge ispovijedahu svoju vjeru riječima slobodno, pameću nepokolebljivo, ispovijedahu je božanskom snagom, lišeni doduše ovozemnih strijela, ali naoružani oružjem vjere. Bijahu postojani u mukama i snažniji od svojih mučitelja; i mučeni i poniženi udovi pobijedili su pandže koje su greble i mrcvarile. Nepokolebivu vjeru nisu mogli pobijediti ni ponovni okrutni udarci, i dok im je utroba bila uništena, bili su mučenine udovi nego same rane slugu Božjih. Tekla je krv koja je imala ugasiti požar progonstva, koja je svojom slavnom bujicom uništila plamen i oganj pakla. O kakvog li prizora dostojna Gospodina, kako li uzvišenog, kako velikog, kako li ugodnog Božjim očima zbog vjernosti zakletvi njegovih vojnika, kao što je pisano u psalmima riječima Duha Svetoga koji nas potiče: Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih. Dragocjena je smrt koja cijenom svoje krvi stječe besmrtnost, koja prima krunu uz cijenu ispunjenih kreposti.
Kako je ondje bio radostan Krist, kako li pun zadovoljstva kad se kao zaštitnik vjere borio i pobijedio u takvim slugama i dao svojim vjernicima da shvate toliko koliko svatko od njih može shvatiti. Bio je nazočan kod svoje borbe, bodrio je, jačao i podizao one koji su se borili i branili njegovo ime. On koji je za nas jednom zauvijek pobijedio smrt, trajno u nama pobjeđuje.
O blažene li Crkve naše koju tako prosvjetljuje sjaj božanske dobrote, koju u naše dane obasjava slavna krv mučenička. I prije je bila bijela u djelima braće; sad je postala crvena u krvi mučenika. Među njezinim cvijećem ne nedostaju niti ljiljani niti ruže. Sada se bore pojedinci da prošire tu dvostruku njezinu čast. Primaju jedni bijele krune zbog svojih djela, a drugi grimizne zbog svoga mučeništva.
OTPJEV
R. Gleda nas Bog, gledaju nas anđeli, gleda nas Krist dok se borimo i bijemo boj vjerom. * Kolikog li dostojanstva slave i kolike li sreće boriti se u Božjoj nazočnosti i od Krista Suca primiti vijenac!
O. Oboružajmo se sigurnom silom i pripravimo se na smrtnu borbu nepokvarena duha, cjelovite vjere i pobožnom krepošću! * Kolikog li.
Molimo te, Gospodine, da nam strpljivost i ustrajnost tvojih pravednika obogati srce pravom ljubavlju i pomogne da ostanemo čvrsti u vjeri. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.