Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O Bože, svjetlo vječito,
O Trojice jedinstvena,
I usrdno te molimo.
Mi vjerujemo dušom svom
U Boga Oca Svevišnjeg,
I Duha, njihov poljubac.
O Istino, o Ljubavi,
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
I ljubiti i postići.
Početak i Svršetak si,
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti nada svima sigurna.
Moć tvoja svemu kadra je,
Ti jedin svima dostaješ,
Ti zaufanih nagrada.
O Trojice preblažena,
O Oče, Sine, Duše svet,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon, nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). I.
Ant. 1. Bog naš dolazi i ne šuti.
Bog nad bogovima, Gospodin,
govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!
Slava Ocu.
Ant. Bog naš dolazi i ne šuti.
II.
Ant. 2. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Slava Ocu.
Ant. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
III.
Ant. 3. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
Iz Knjige proroka Hošee
14, 2-10
Poziv na obraćenje. Obećanje iscjeljenja
Ovako govori Gospodin: »Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Uzmite sa sobom riječi i Gospodinu se vratite. Recite mu: “Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. Asirac nas neće izbavljati, i nećemo konje više jahati, niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: ‘Bože naš!’ – jer u tebe sirota milost nalazi.”
Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit što će steći ime vina helbonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.«
Tko je mudar, neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Gospodnji: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.
OTPJEV Hoš 14, 5; Jl 4, 21
R. Iscijelit ću ih od njihova otpada i ljubit ću ih od svega srca; * jer gnjev se moj odvratio od njih.
O. Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio. I Gospodin će dići Dom svoj na Sionu. * Jer gnjev.
Iz Rasprave O utjelovljenju Gospodnjem, Teodoreta Cirenskog, biskupa
(Br. 26-27: PG 75, 1466-1467)
Iscijelit ću rane njihove
Isus se u svojim govorima često navraćao na patnje koje su za njega bile prorečene. Često ih je nagoviještao svojim učenicima, pa i Petru koji nije baš rado primao vijest o mukama. Konačno, pokazao je da će svijet postići spas upravo patnjom. Zbog toga je i upravio riječ onima koji su ga tražili: Ja sam koga tražite. Kad su ga optuživali, nije odgovarao, i nije se htio sakriti ni kad je mogao, premda se u drugo vrijeme sklonio pred onima koji su ga htjeli uhvatiti.
Plakao je nad Jeruzalemom koji je svojom nevjerom sebi propast pripremao, i prorekao je da će nekada slavni hram biti razoren. Strpljivo je podnio kad ga je sluga dvaput pljuskom udario. Bio je išćuškan, popljuvan, izrugan, izmučen, bičevan i konačno na križ odveden a sudruzi u muci bila su mu dva razbojnika; bio je ubrojen među ubojice i zločince, pio je ocat i žuč pomiješanu s vinom, trnovim vijencem ovjenčan, za porugu odjenut crvenom haljinom i trskom udaran, rebro mu je kopljem probodeno i konačno je bio pokopan u grob.
Sve je to podnio dok je nas spašavao. I dok su oni što su služili grijehu podlijegali i kaznama za grijeh – on je, čist od svakoga grijeha i koji je hodio samo putem pravde, podnio muke onih što griješe i svojim križem izbrisao zadužnicu stare krivice. Krist nas je, govori Pavao, otkupio od prokletstva zakona postavši za nas proklet, jer pisano je: Proklet svatko tko visi na križu; trnovom je krunom dokrajčio Adamove patnje. On je, naime, poslije grijeha čuo riječi: Zemlja nek je zbog tebe prokleta: rađat će ti trnjem i korovom.
Žučju je na sebe primio gorčinu te nevolju smrtnog i boli podložnog ljudskog života. Octom koji je popio označio je da na sebe prima iskvarenost ljudi i omogućio im popravak. Grimizom je označio kraljevstvo, trskom je htio obilježiti slabost i krhkost đavolje moći, ćuškom je obznanio naše oslobođenje sam podnoseći nepravde, nevolje i popravljanje koje smo mi imali podnijeti.
Poput Adama, i njemu je rebro probodeno; ali odatle nije izišla žena koja je svojom krivnjom smrt rodila, već je izišlo vrelo života koje oživljuje svijet dvostrukim svojim ogrankom: jednim nas u studencu krsnom nanovo rađa i oblači besmrtnom odjećom, a drugim već rođene hrani na božanskom stolu kao mlijekom djecu.
OTPJEV Iz 53, 5; 1 Pt 2, 24
R. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, * njegove nas rane iscijeliše.
O. Grijehe naše ponese na drvo u tijelu svome, da umrijevši grijesima pravednosti živimo. * Njegove.
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.