Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Operi ruke kaljave.
Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
O Vođo naš i Pastiru!
O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
Što tebe motri u nebu!
U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Za dobro spremni budemo.
Gospodstvo, slava, hvala, čast
Sa Ocem Sinu višnjemu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant, Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Slava Ocu.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.
Početak Knjige proroka Hošee
1, 1-9; 3, 1-5
Prorok – znak Božje ljubavi prema svome narodu
Riječ Gospodnja koja dođe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog.
Početak riječi Gospodnjih Hošei. Gospodin reče Hošei: »Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Gospodina.« I on ode, uze Gomeru, kćer Diblajimovu, koja zače i rodi mu sina. Gospodin mu reče: »Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit ću pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokončat ću kraljevstvo doma Izraelova. I u taj dan slomit ću luk Izraelov u Dolini jizreelskoj.«
I ona opet zače i rodi kćer. I reče mu Gospodin: »Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neće biti mila kuća Izraelova, od nje ću se povući; a omiljet će mi kuća Judina, spasit ću je Gospodinom, Bogom njihovim, a neću je spasiti lukom, mačem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima.« Kad odoji Nemilu, zače opet i rodi sina. I reče Gospodin: »Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer više niste narod moj, i ja vama nisam više Onaj koji jest.«
Potom mi Gospodin reče: »Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Gospodin ljubi djecu Izraelovu, dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa.« Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek ječma, i rekoh joj: »Za mnogo dana ostat ćeš mi povučena, nećeš se odavati bludu ni podavati nikojem čovjeku, a ni ja neću k tebi prilaziti.«
Jer mnogo će dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez oplećka i bez kumira. Poslije toga, sinovi će se Izraelovi vratiti; tražit će Gospodina, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom će pristupiti Gospodinu i njegovim dobrima, na kraju danâ.
OTPJEV 1 Pt 2, 9. 10; Rim 9, 26
R. Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo. * Nekoć Ne-narod, a sada narod Božji.
O. Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod, prozvat će se sinovi Boga živoga. * Nekoć.
Iz Raspravā Balduina Kantuarijskog, biskupa
(Raspr. 10: PL 204, 513-514. 516)
Ljubav je jaka kao smrt
Jaka je smrt koja nas može lišiti dara života. Jaka je ljubav koja nas može obnoviti da živimo boljim životom. Jaka je smrt koja je u stanju da nam oduzme odoru ovoga tijela. Jaka je ljubav koja je u stanju da nam rastrgne ostatke smrti i otkrije nam ih.
Jaka je smrt kojoj ne može odoljeti nijedan čovjek. Jaka je ljubav koja može i smrt nadvladati, njezin žalac otupiti, njezinu strahotu ublažiti i pobjedu joj smesti. Ona će jednom biti ismijana kad bude rečeno: Gdje je, smrti, žalac tvoj? Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?
Ljubav je jaka kao smrt jer Kristova ljubav je smrt smrti. Zbog toga veli: Gdje je tvoja kuga, o smrti? Gdje pomor tvoj, Podzemlje? I ljubav kojom ljubimo Krista jaka je kao smrt, jer ta je ljubav poput smrti, to jest ona je ugasnuće staroga života, odlaganje mana i uklanjanje djela smrti.
A ta naša ljubav prema Kristu znači stanovitu uzajamnost; premda nije jednaka njegovoj ljubavi prema nama, ipak joj je na neki način suobličena. On je, naime, prvi nas ljubio i primjerom ljubavi koji nam je dao, postao nam je znakom kojim smo suobličeni slici njegovoj time što odlažemo zemaljsku sliku i nosimo nebesku; kao što smo ljubljeni, tako i mi njega ljubimo. U tome nam je dao primjer da idemo stopama njegovim.
Zbog toga kaže: Stavi me kao znak na srce. Time kao da je rekao: »Ljubi me, kao što i ja tebe ljubim. Imaj me u pameti svojoj, u sjećanju svome, u željama svojim, u uzdasima, u plaču i jecanju svome. Sjeti se, čovječe, kakvog te sazdah, koliko te uzvisih nad ostala stvorenja, kakvim te dostojanstvom obasuh, kakvom te čašću i slavom ovjenčah, kako te učinih malo manjim od anđela, kako pod noge tvoje sve podložih. Sjeti se ne samo što sve tebi učinih već i što sve mučno i nedostojno za tebe podnesoh; i pogledaj da li nepošteno radiš protiv mene ako me ne ljubiš. Tko te tako ljubi kao ja? Tko li te je stvorio ako ne ja? Tko li te je otkupio ako ne ja?«
Odstrani od mene, Gospodine, srce kameno, srce tvrdo, oduzmi mi srce neobrezano; daj mi novo srce od mesa, čisto srce! Ti što čistiš srce i ljubiš čisto srce, daj zagospodari mojim srcem i u njemu se nastani, njega ispuni i osvoji, ti koji si više od onoga što je najviše u meni i koji si dublje u meni od onoga što mi je najprisnije. Ti, oličje ljepote i znaku svetosti, obilježi moje srce prema svojoj slici; nek moje srce bude obilježeno tvojom dobrotom, o Bože srca moga, i baštino moja navijeke. Amen.
OTPJEV Pj 8, 6-7; Iv 15, 13
R. Ljubav je jaka kao smrt. Žar je njezin žar vatre i plamena. * Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav.
O. Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. * Mnoge vode.
Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo. Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.