Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Prèsvijetla zvijezdo hrvatska,
Pobožnih svojih zemljaka
Hvale i molbe poslušaj!
Božjemu glasu pokoran,
Plemićku svuče odoru,
Haljinu bijelu prihvati.
K Tominoj školi pohiti,
Da se s tog bistrog izvora
Napoji znanja, kreposti.
Božije riječi sjemenje
Ko zora rujne trakove
Sipa na pune pregršti.
Oca sa Sinom hvalimo,
Svetoga Duha častimo,
Skupno im slava kličemo. Amen.
Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5, 5). I.
Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše, *
ko mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj, i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će baštiniti krotki, *
obilje mira oni će uživat.
Slava Ocu.
Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
II.
Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije, *
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove, †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodnji povenut će ko ures livada, *
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažalijeva i daje.
Oni koje Gospodin blagoslovi,
baštinit će zemlju, *
a koje prokune, bit će zatrti.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku, *
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada, *
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh, †
al’ ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
III.
Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju: *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle – nema ga više; *
potražih ga, i ne nađoh.
Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.
A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.
Slava Ocu.
Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Iz Knjige proroka Amosa
7, 1-17
Viđenja ruševina
Evo što mi pokaza Gospodin Bog: gle, sazda skakavce kad otava poče nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: »Gospodine Bože, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« I Gospodin se stoga pokaja: »Neće biti«, reče Gospodin.
Evo što mi pokaza Gospodin Bog: Gle, Gospodin Bog pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i uprav poče gutati polje. A ja ću: »Stani, Gospodine Bože, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« I Gospodin se stog pokaja: »Ni ovoga neće biti«, reče Gospodin Bog.
Evo što mi Gospodin Bog pokaza: Gle, čovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. »Što vidiš, Amose?« upita me Gospodin. »Visak«, rekoh. Tada Gospod reče: »Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti. Razorit će se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu.«
Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’«
Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.«
»Nisam bio prorok ni proročki sin – odgovori Amos Amasji – bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’ Sada čuj riječ Gospodnju.
Ti veliš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.’ Zato ovako govori Gospodin: ‘Tvoja će žena bludničit po gradu, sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti, tvoja će se zemlja užetom razdijeliti, a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu, i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.’«
OTPJEV Am 3, 7. 8; 7, 15
R. Ništa ne čini Gospodin Bog a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. * Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje?
O. Uze me od stada i reče mi: Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu. * Gospodin.
Iz Rasprave o siromaštvu Krista i apostolā, bl. Augustina, zagrebačkog biskupa
(J. D. Mansi, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, t. 25. col 809–815, Venetiis 1785.)
Služba propovijedanja. Strpljivost apostola
Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući? To sve traže pogani. Tim riječima Gospodin nije htio reći da ništa ne treba priskrbljivati za budućnost, nego prije da ne zanemare povjerenu im službu propovijedanja zbog straha da će im nedostajati potrebno, i da propovijedanjem ne bi išli za postizavanjem zemaljske koristi.
Mogao bi netko pitati: ako su dobra kojima su se apostoli služili bila njihovo vlasništvo, zašto im je onda bilo zabranjeno da ih brane na sudu, kako stoji u Mt 5, 40: Tko bi te htio na sudu tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač. Na isti način nisu smjeli tražiti da im se vrati oduzeto, prema Lk 6, 30: Od onoga koji uzima što je tvoje ne traži nazad. Na to treba primijetiti: takve zapovijedi nisu dane, čini se, za to da se (redovito) provode u djelo, već da duh svagda bude na to spreman. No, ako bi baš netko tvrdio da ih treba doslovce opsluživati, onda je ipak očito da oduzeta stvar pripada onomu od koga je oduzeta, jer Gospodin kaže: »tvoje košulje«, »tvoje«. Zabranjuje mu, doduše, da vodi parnicu zbog zaštite ili vraćanja svojih stvari, no ne zbog toga što bi one po pravu pripadale onima koji su ih oduzeli, nego zato da bi se izbjegla tjeskobna zabrinutost u parničenju, a strpljivost savršenih muževa bila trajnija. Isto tako ono što Evanđelje kaže: Ako te netko udari po jednom obrazu, ti mu pruži i drugi – ne znači da obraz nije tvoj, nego da je strpljivost slugu Božjih to vrednija što mirnije podnosi nepravdu u prilikama svakodnevnog života. Upravo na to poziva Apostol sve vjernike, a ne samo nesavršene, kad u 1 Kor 6, 7 piše: Bez sumnje vam je već to nedostatak što uopće imate parnice među sobom; zašto radije ne pretrpite nepravdu?
Apostoli, dakle – da ne bi bili ometeni u duhovnoj službi ili da ne bi izgledali pohlepni za zemaljskim dobrima – s pravom su se odrekli tjeskobne brige parničenja i sporenja zbog zemaljskih stvari, ili čak i toga da s velikom žestinom iznose svoje zahtjeve.
OTPJEV
R. Evo velikog svećenika koji se u svoje vrijeme svidio Bogu * i u dane razdora posta pomiritelj.
O. Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, otac bijah ubogima. * I u dane.
Bože, ti si nam blaženog biskupa Augustina Kažotića dao kao uzor učena i dobra pastira Crkve. Daj da se ugledamo u njegov primjer i stignemo u tvoju slavu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.