Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 35 (34), 1-2. 3c. 9-19. 22-23. 27-28. Gospodin, spas u progonstvu
Saberu se … i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4). I.
Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć.
Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj †
i ustani meni u pomoć! *
Reci mojoj duši: »Ja sam tvoje spasenje.«
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od silnika, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć.
II.
Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih
kao onaj što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.
Slava Ocu.
Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.
III.
Ant. 3. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima
oni koji me nizašto mrze!
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospodine, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Nek radosno kliču
kojima je pravo moje na srcu, *
i nek svagda govore:
»Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!«
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju, *
i hvalu tebi navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Moj će jezik povazdan kazivati pravdu tvoju.
Čuvaj, sine, riječi moje.Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
11, 30 – 12, 13
Apostol se hvali svojim slabostima
Braćo, treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti. Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.
Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali – dolazim na viđenja i objave Gospodnje. Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina – da li u tijelu ne znam, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.
I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Zato sam triput molio Gospodina da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.«
Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Tȁ trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od »nadapostola«, premda nisam ništa. Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. Tȁ u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«.
OTPJEV 2 Kor 12, 9; 4, 7
R. Najradije ću se hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova, * jer snaga se u slabosti usavršuje.
O. To pak blago imamo u glinenim sudovima, da izvanredna ona sila bude očito Božja. * Jer snaga.
Početak Poslanice Polikarpu svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(Uvod, br. 1, 1 – 4, 3: Funk, 1, 247-249)
Treba da sve podnosimo radi Boga, da bi i on nas podnosio
Ignacije, koji se zove i Teofor, srdačno pozdravlja Polikarpa, biskupa Crkve u Smirni, ili radije: onoga kome je biskup Bog Otac i Gospodin Isus Krist.
Odobravajući tvoje ispravno držanje prema Bogu, koje stoji kao na čvrstoj hridi, nadasve slavim Gospodina što me je smatrao dostojnim da vidim tvoje sveto lice, s kojom bih se želio u Bogu uvijek veseliti. Potičem te milošću kojom si zaodjenut, da se dadeš svim silama na put, i da sve obodriš kako bi se spasili. Opravdaj svoj položaj svom brigom za dušu i tijelo. Brini se za jedinstvo od kojega nema ništa bolje. Svu braću podnosi kao što i tebe podnosi Gospodin. Sve ih podnosi u ljubavi, kao što i činiš. Neprestano se vježbaj u molitvi, traži mudrost još veću nego što imaš. Bdij neumorno. Govori svakom pojedincu kako Bog običava. Slabosti svih podnosi kao pravi junak. Gdje je veći napor, tu velik je i dobitak.
Ako voliš samo dobre učenike, nemaš zasluge. Radije blagošću vodi one koji su loši. Ne liječi se svaka rana istim melemom. Napadaje groznice utišaj vlažnim oblogom. Budi u svemu mudar kao zmija i uvijek bezazlen kao golub. Zato imaš tijelo i duh da blago postupaš s onim što se vidi, a ono što se ne vidi, traži da ti se očituje, da ti ne bi ništa nedostajalo i da bi obilovao svakim duhovnim darom. Sadašnje te vrijeme traži, kao što kormilari traže vjetar i kao što onaj koji je zahvaćen olujom traži luku, sve dok zajedno sa svojima ne dođeš k Bogu. Budi oprezan kao Božji borac. Obećana ti je nagrada neraspadljivost i vječni život, u što si i sam uvjeren. U svemu se predajem za te, ja i moji okovi koje si poljubio. Neka te ne zbune oni koji su naoko vjerodostojni, a naučavaju zabludu. Stoj čvrsto kao nakovanj pod batom. Svojstvo je dobrog atlete biti udaran a pobijediti. Osobito treba da sve podnosimo radi Boga, da i on nas podnosi. Budi još revniji nego što jesi. Uoči zgodno vrijeme. Očekuj onoga koji je nad vremenom i iznad vremena; nevidljiv, koji je za nas postao vidljiv; neopipljiv i nepodložan trpljenju, a za nas je postao podložan trpljenju te podnio svakovrsne muke.
Ne zaboravi udovice, uz Gospodina i ti vodi brigu za njih. Neka se ništa ne zbiva bez tvoga znanja, a ni ti ništa ne čini bez Boga, kao što i ne činiš. Budi odlučan! Neka sastanci budu češći. Pozivaj svakoga po imenu. Ne preziri robove i ropkinje, ali neka se ni oni ne uzobijeste, nego na čast Božju revnije službe, da od Boga zadobiju izvrsniju slobodu. Neka ne traže da se dokopaju slobode na trošak zajednice, kako ne bi postali robovi svojih požuda.
OTPJEV 1 Tim 6, 11-12; 2 Tim 2, 10
R. Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! * Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život!
O. Sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje. * Bij.
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.