Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Ti, Očev Sine, odvijeka
Ko od Boga Bog ishodiš
U povijest našu ulaziš.
Ti željo naša najviša,
Ti srećo naša, radosti,
Milina sva nam u tebi!
O Gospodaru, Oče svet,
Sa Rođenim od Djevice
I primi sve nas u svoj dom.
Spomeni se, o Trojice,
Dobrote svoje sjeti se:
U krvi opran Kristovoj.
Jedinstvo, Trojstvo stvori nas,
A spasi ljubav Kristova:
Nek spasenju privede nas.
Udijeli, Trojstvo blaženo.
Podari, Bože jedini,
Donese plod obilati. Amen.
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). I.
Ant. 1. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
II.
Ant. 2. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Slava Ocu.
Ant. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
III.
Ant. 3. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
6, 1 – 7, 1
Pavlove nevolje i poticaj na svetost
Braćo, kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.
Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.
Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno. Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. Za uzdarje – kao djeci govorim – raširite se i vi.
Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Tȁ što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.
Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.
OTPJEV 2 Kor 6, 14. 16; 1 Kor 3, 16
R. Što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakav sporazum Hram Božji ima s idolima? * Jer vi ste hram Boga živoga.
O. Ne znate li? Hram ste Božji, i Duh Božji prebiva u vama. * Jer vi ste.
Iz Homilija o Drugoj poslanici Korinćanima, svetoga Ivana Zlatoustog, biskupa
(Hom. 13, 1-2: PG 61, 491-492)
Naše je srce široko
Naše je srce široko. Kao što tijelo koje zrači toplinu širi predmete oko sebe, tako i ljubav ima svojstvo da širi: krepost je naime vruća i živa. Upravo ona otvara Pavlova usta i širi mu srce. »I ne ljubim vas, veli, samo ustima; uistinu i samo srce premire od ljubavi: zato i govorim s puno pouzdanja, punim ustima i čitavim srcem«. Od Pavlova srca ne bijaše ništa širega jer je sve pobožne poput nekakva zaljubljenika grlio tako žarkom ljubavlju, ne odvajajući se svojim prijateljstvom i ne uzrokujući duhovnu slabost, a ta ljubav je ostala u svemu potpuna. I koje li čudo što mu je duh bio takav prema pobožnim ljudima, kad je svojim srcem obuhvatio nevjernike cijeloga svijeta?
Zato i nije rekao: »Ljubim vas« već: Već vam otprije govorimo posve otvoreno, naše je srce široko, što je još snažnije; svi imamo nutrinu, koja nije kod svakoga jednaka, no ipak je veoma obuhvatna. Dakako, onaj koji ljubi kreće se unutar ljubljenog srca bez ikakva straha; zato i kaže: Nije vam tijesno u nama, ali imate tijesan prostor (za nas) u svome srcu. Pogledaj prijekor ublažen s ne malo praštanja: a to je ponajviše svojstvo onih koji ljube. Nije kazao: »Vi me ne ljubite«, već: »Ne ljubite jednako«; ne želi ih oštrije napasti.
I ako netko pobere svjedočanstva iz različitih njegovih poslanica, općenito će vidjeti kakvom nevjerojatnom ljubavlju plamti prema vjernicima. Pišući Rimljanima kaže: Čeznem da vas vidim, pa opet: Često sam naumio doći k vama; zatim: Da barem jednom budemo mogli doći k vama. A Galaćanima govori ovako: Dječice moja koju ponovno rađam; pa opet Efežanima: Zbog toga prigibam svoja koljena za vas. Solunjanima pak: Što mi je nada, radost ili kruna slave, ako ne vi?
Govoraše da ih sa sobom nosi i u srcu i u okovima.
Dalje opet kad piše Kološanima kaže: Zato bih želio da znate koliku borbu izdržavam za vas, i za sve one koji me ne poznaju po viđenju, da se utješe vaša srca; Solunjanima piše: Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest nego i svoj život. I ne kaže, naravno, samo kako on njih ljubi nego i kako oni njega ljube, bez dvojbe da bi predobio njihove duše. O njima ovako svjedoči i kaže: Tit nas je izvijestio o vašoj čežnji, o vašem plaču, vašem žaru za me.
OTPJEV 1 Kor 13, 4. 6; Izr 10, 12
R. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta; * ne raduje se nepravdi, raduje se istini.
O. Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške. * Ne raduje se.
Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.