Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Magdalin cvijete, slavna zvijezdo neba!
Učitelj Isus pridruži te sebi
Savezom čvrstim.
I ti mu posta učenica vjerna,
Zahvalnom dušom slušaš ga i slijediš,
O Magdaleno.
Pažljivo slušaš riječi Učitelja,
Najbolji dio ti si izabrala:
Riječ Božju slušat.
Ljubavlju ljubav njemu harno vraćaš,
Umrlo tijelo pomastima spremaš
Za sveti ukop.
Milošću svojom prati nas kroz žiće,
Sve nas pridruži skupa s Magdalenom
Vječnome slavlju. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Slava Ocu.
Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
II.
Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
III.
Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
4, 5-18
Apostolske tegobe i nade
Braćo, ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. Tȁ Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama.
A budući da imamo isti duh vjere, kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Tȁ znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Tȁ ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog; tȁ vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.
OTPJEV 2 Kor 4, 6; Pnz 5, 24
R. Bog, koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, * on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
O. Evo, Gospodin, Bog naš, očitovao nam je svoju slavu i svoju veličajnost; čuli smo njegov glas. * On zasvijetli.
Iz Spisa o objavi i kušnji svete Marije Magdalene Pacijske, djevice
(Mss. III, 186. 264; IV, 716: Djela S. M. Magdalene Pacijske, Firenca 1965., 4, str. 200. 269; 6, str. 194)
Dođi, Duše Sveti
Doista si, Riječi, divna u Duhu Svetome. Činiš da te on tako ulije u dušu da se ona sjedini s Bogom, da primi u se Boga, uživa u Bogu i ništa drugo ne kuša osim Boga.
Duh Sveti dolazi u dušu obilježen onim skupocjenim pečatom krvi Riječi kao ubijenog Janjeta. Ta ga krv potiče da dođe, iako se Duh sam od sebe giba i želi doći.
Taj Duh, koji se giblje, u sebi je supstancija Oca i Riječi. Proizlazi iz Očeve biti i dobrohotnosti Riječi. Kao izvor dolazi u dušu, i ona se u nj utapa. I kao što se dvije rijeke izlivene jedna u drugu tako miješaju da manja gubi svoje ime uzimljući ime veće, tako isto postupa taj božanski Duh kad dođe u dušu da se s njome spoji. Duša, koja je neznatnija, treba da izgubi svoje ime i prepusti se Duhu. To će učiniti ako se tako preobrati u Duha da postane s njime jedno.
Taj Duh – djelitelj bogatstva što su u Očevu krilu i čuvar namisli što se prelijevaju između Oca i Sina – tako blago ulazi u dušu da je nezamjetljiv, i malo je onih koji ga cijene u njegovoj veličini.
Svojom težinom kao i lakoćom dolazi na svako mjesto koje je prikladno i spremno da ga primi. Svi ga čuju zbog njegova čestog govora i zbog najveće šutnje. Snagom ljubavi – nepokretan, a usto najpokretniji – on ulazi u sve.
Ti, Duše Sveti, ne stojiš u nepromjenjivom Ocu i u Riječi, a ipak si uvijek u Ocu i Riječi, i u sebi samome, i u svim blaženim duhovima i stvorenjima. Nuždan si stvorenju zbog krvi što ju je prolila jedinorođena Riječ, koja je iz snažne ljubavi učinila sebe nužnom svome stvorenju. U stvorenjima se smiruješ. Ona su u sebi takva da po čistoći, zajedništvom tvojih darova, primaju u sebe sličnost koja je tebi vlastita. U onima počivaš koji u sebe primaju učinak krvi Riječi i sebe čine dostojnim boravištem za te.
Dođi, Sveti Duše. Neka dođe jedinstvo Oca, dobrohotnost Riječi. Ti si, Duše istine, nagrada svetima, odmor dušama, u tami svjetlo, bogatstvo siromašnima, blago onima koji ljube, gladnima sitost, putnicima utjeha. Ti si, napokon, onaj koji sadrži sva bogatstva.
Dođi, ti koji si silazeći u Mariju učinio da Riječ postane tijelo, i ostvari u nama po milosti ono što si u njoj izveo po milosti i po naravi.
Dođi! Ti si svakoj čistoj misli hrana, ti izvor svake blagosti, vrhunac sve čistoće.
Dođi i oduzmi u nama sve što priječi da nas ti ne uzmeš u se.
OTPJEV 1 Kor 2, 9-10
R. Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, * to pripravi Bog onima koji ga ljube.
O. A nama to Bog objavi po Duhu. * To pripravi.
Bože, ljubitelju djevičanstva, u svetoj djevici Mariji Magdaleni zapalio si plamen svoje ljubavi i uresio je nebeskim darovima. Daj i nama nasljedovati njezinu čistoću i ljubav! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.