Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34). I.
Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?
Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.
Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.
Slava Ocu.
Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
II.
Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!
Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Slava Ocu.
Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
III.
Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.
Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.
Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Slava Ocu.
Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
Iz Druge knjige Ljetopisa
20, 1-9. 13-24
Čudesno pripovijedanje o Božjoj pomoći iskazanoj vjernom kralju Jošafatu
U one dane Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana zaratiše na Jošafata. Ali Jošafat dobi ovu vijest: »Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju.« Jošafat se uplaši i stade tražiti Gospodina, te oglasi post po svoj Judeji. Skupili se Judejci da traže Gospodina: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Gospodnjem, pred novim predvorjem, i reče: »Gospodine, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožačkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama; i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreći: ‘Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni mač ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.’«
Svi su Judejci stajali pred Gospodinom s malom djecom, sa ženama i sinovima. Tada siđe Gospodnji duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina – levita od Asafovih sinova. On reče: »Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji. Sutra siđite na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, a vi ćete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji. Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Gospodin. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziđite pred njih, i Gospodin će biti s vama!«
Tada Jošafat pade ničice na zemlju, i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Gospodinom da mu se poklone. Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i počeše hvaliti na sav glas Gospodina, Boga Izraelova. Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reče: »Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Gospodina svoga Boga, i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!« Potom se posavjetova s narodom i postavi Gospodnje pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: »Slavite Gospodina jer je vječna ljubav njegova!«
Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Gospodin podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu, te biše razbijeni. Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga, te se poklaše. Kad Judejci dođoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio.
Otpjev Ef 6, 12. 14; 2 Ljet 20, 17
R. Nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti i protiv zlih duhova. * Držite se, dakle! Opašite bedra istinom!
O. Postavite se, stojte pa gledajte i vidjet ćete kako će vam pomoći Gospodin. * Držite se.
(Govor 1. na Rođenje Gospodinovo, 2. 3: PL 54, 191-192)
Iz Govora svetoga Leona Velikoga, pape
Marija je prije začela duhom nego tijelom
Iz Davidova roda izabrana je djevica kraljevske krvi koja je, pozvana da nosi sveto čedo, prije začela duhom negoli tijelom. A da se ona, ne poznavajući božanski naum, ne bi preplašila neuobičajenih čina, iz anđelovih usta uči što će u njoj izvesti djelovanje Duha Svetoga. Ne misli da će njezina stidljivost biti povrijeđena zato što će uskoro postati Božja majka. Zašto ona ne bi imala pouzdanja u novost tog začeća kad joj je obećano da će na nju sići sila Svevišnjega? Svjedočanstvo prethodnog čuda učvrstilo je njezinu vjeru, i tome joj je dokaz Elizabetina plodnost da ne posumnja da onaj koji je neplodnoj ženi dao sposobnost začeti, to neće dati i djevici.
Božja Riječ, Bog Sin Božji, koji je u početku bio kod Boga, po kome je sve stvoreno i bez koga ništa nije postalo, postao je, dakle, čovjekom da čovjeka oslobodi od vječne smrti. Da bi zaručio niskost naše naravi a da pritom njegovo veličanstvo ne bude umanjeno, tako se snizio da, ostavši ono što je bio i primivši ono što nije bio, združi pravi lik sluge liku koji je jednak Bogu Ocu i tako između dvije naravi ostvario prisan savez u kojem niže nije bilo uništeno tom proslavom niti je više bilo umanjeno tim uzimanjem. Vlastitosti su, dakle, dvije naravi bile sačuvane i u jednoj su se združile osobi, veličajnost se obukla poniznošću, snaga slabošću, vječnost smrtnošću; da bi platio dug naše naravi, nepovrediva narav se združila s naravi podložnoj trpljenju, pravi Bog i pravi čovjek ujedinili su se u jedinstvu jednog Gospodina. Tako je jedan i jedini posrednik između Boga i ljudi mogao, kako je to tražilo naše iscjeljenje, umrijeti snagom jedne a uskrsnuti snagom druge naravi. Stoga s pravom porod Spasitelja nije nikakva povreda djevičanske cjelovitosti njegove majke, jer porod Istine bio je očuvanje njezine čistoće.
Takvo rođenje, premili, dolikovalo je Kristu, sili i mudrosti Božjoj, rođenje kojim je nama postao sličan po čovještvu i uzdigao se nad nas po božanstvu. Da nije bio pravi Bog, ne bi nam donio lijeka; da nije bio pravi čovjek, ne bi nam pružio primjera. Stoga su kod Gospodinova rođenja anđeli radosni kliktali Slava Bogu na visini i proglasili mir ljudima na zemlji dobre volje. Oni naime vide kako se nebeski Jeruzalem gradi od svih naroda svijeta. Kako da se ne raduje ponizan svijet ljudi tom neizrecivom djelu Božje dobrote kad ono izaziva tako veliku radost među anđelima?
OTPJEV
R. Spominjemo se predostojnog spomendana slavne Djevice Marije, na čiju je poniznost pogledao Gospodin. * Ona je na Anđelovu riječ začela Spasitelja svijeta.
O. U ovom svetom slavlju divne Bogorodice pjevajmo hvalu Kristu. * Ona je.
Gospodine, daj da nam bude na pomoć časni zagovor blažene Djevice Marije te pod njezinim okriljem prispijemo sve do vrha, do Krista Gospodina. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.