Srijeda, 15. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23). I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Slava Ocu.

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Iz Prve knjige o Kraljevima

21, 1-21. 27-29

Ilija, branitelj pravednosti prema siromasima

Nakon tih događaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palače Ahaba, kralja samarijskog, i Ahab ovako reče Nabotu: »Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak, jer je blizu moje kuće. Ja ću ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ću ti novca koliko vrijedi.« Ali Nabot reče Ahabu: »Gospodin me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!« Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: »Ne dam ti baštine svojih otaca.« Legao je na postelju i okrenuo lice, i nije htio okusiti hrane.

Dođe mu njegova žena Izebela i reče: »Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?« On joj odgovori: »Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat ću ti drugi vinograd za taj. Ali mi je on rekao: Ne dam ti svoga vinograda.« Tada mu žena Izebela reče: »Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi, i budi dobre volje, ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca.«

I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapečati ih kraljevskim pečatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima, Nabotovim sugrađanima. U tim je pismima napisala: »Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda. Postavite prema njemu dva nitkova koji će ga optužiti: Proklinjao si Boga i kralja! Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine.« I učiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. Proglasiše post i Nabota postaviše na čelo naroda. Tada dođoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot, i optužiše Nabota pred narodom: »Nabot je proklinjao Boga i kralja.« I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem, i on pogibe. Zatim poručiše Izebeli: »Nabot je kamenovan i umro je.«

Pošto je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: »Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav.« Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.

Tada bi upućena riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: Ovako veli Gospodin: Umorio si, oteo si!

Zato ovako veli Gospodin: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.« Ahab reče Iliji: »Nađe li me, neprijatelju moj?« Ilija odgovori: »Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Gospodnjim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.«

OTPJEV Jak 4, 8. 9. 10; 5, 6

R. Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnici! * Smijeh vaš nek se u plač obrati, ponizite se pred Gospodinom!

O. Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja. * Smijeh vaš.

Iz Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa

(Br. 19-21. 24. 26-28: SC 25 bis, 164-170)

Voda ne čisti bez Duha Svetoga

Unaprijed ti je stoga rečeno da ne vjeruješ samo što vidiš, da ne bi možda i ti rekao: Zar je ovo to veliko otajstvo, što oko nije vidjelo niti uho čulo i što do ljudskoga srca nije uzišlo? Tȁ, vidim vodu koju sam vidio svaki dan, da li će me ona očistiti? U nju sam često silazio, a nikad nisam bio očišćen. Iz toga se uvjeri da voda ne čisti bez Duha.

Zato si čitao da tri svjedoka pri krštenju jesu jedno: voda, krv i Duh, jer ako i jedno od njih ukloniš, pada svetinja krsta. Jer, što je voda bez Kristova križa ako ne obična stvar beskorisna za sakramenat? Ali opet, bez vode nema otajstva preporođenja. Jer, ako se tko ne preporodi od vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo Božje. I katekumen vjeruje u križ Gospodina Isusa, i on se njime znamenuje, ali ako ne bude kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ne može dobiti otpuštenje grijeha niti crpsti dara duhovne milosti.

Dakle, onaj Sirac okupao se pod Zakonom sedam puta, a ti si bio kršten u ime Trojstva: priznao si Oca – sjeti se što si učinio! – priznao si Sina, priznao Duha. Zapamti taj red. Po toj si vjeri umro svijetu, uskrsnuo Bogu, i kao ukopan u ovo ovozemno počelo, umro si grijehu i uskrsnuo na život vječni. Vjeruj, dakle, da voda nije nevažna.

Nadalje, onaj je uzeti kod ribnjaka čekao čovjeka. Koga to, ako ne Gospodina Isusa, rođena od djevice, po čijem dolasku nije sjena više imala ozdravljati pojedince, nego prava zbilja ljude svekolike? To je, dakle, onaj koga su čekali da siđe, o kome je Bog Otac govorio Ivanu Krstitelju: Na koga vidiš da siđe Duh i ostane na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. O njemu je svjedočio Ivan govoreći: Vidio sam Duha gdje siđe s neba kao golub i ostade na njemu. I ovdje, zašto je Duh sišao u liku goluba, nego zato da ti vidiš, nego zato da ti shvatiš da je i onaj golub kojega je pravedni Noa pustio iz korablje, bio slika ovoga goluba, da uočiš pralik ovoga otajstva?

Smiješ li još u što sumnjati, kad ti Otac u evanđelju jasno dovikuje govoreći: Ovo je Sin moj u kojem mi sva milina; kad ti dovikuje Sin, nad kojim se kao golub pokazao Duh Sveti; kad ti dovikuje Duh Sveti koji je kao golub sišao; kad dovikuje David: Glas Gospodnji nad vodama, Bog veličanstva zagrmje, Gospod nad mnogim vodama; kad ti svjedoči Pismo da je na Jerubaalovu molitvu sišao oganj s neba, i opet, da se na Ilijinu molitvu spustio oganj koji je žrtvu posvetio.

Nemoj gledati osobne zasluge, nego na službu svećeničku. Ako se pak želiš obazirati na zasluge, kao što bi gledao na Iliju, tako gledaj i na zasluge Petra ili Pavla, koji nam predadoše ovo otajstvo što ga od Gospodina Isusa primiše. Njima je bio poslan vidljiv oganj, da bi vjerovali; a nama djeluje nevidljiv, jer vjerujemo; njima u slici, a nama na upozorenje. Vjerujem dakle da je Gospodin Isus zazvan molitvom svećeničkom prisutan, kad sam kaže: Gdje su god dvojica ili trojica, tu sam i ja. Koliko li će većma udostojati se svojom prisutnosti biti ondje gdje je Crkva, gdje su otajstva!

Sišao si, dakle. Sjeti se što si odgovorio! Da vjeruješ u Oca, vjeruješ u Sina, vjeruješ u Duha Svetoga. Nema tu: Vjerujem u većega, u manjega i u zadnjega. Nego, na temelju jednog te istog jamstva svoga glasa, jednako si obvezan vjerovati u Sina kao što vjeruješ u Oca, jednako vjerovati u Duha kao što vjeruješ u Sina, s jednom iznimkom što priznaješ da moraš vjerovati u križ koji je isključivo Gospodina Isusa.

OTPJEV Mt 3, 11; Iz 1, 16. 17. 18

R. Koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. * On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

O. Prestanite zlo činiti, učite se dobrim djelima, govori Gospodin. * On će vas.

Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.