Blažena Djevica Marija Bistrička – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 1. Dva puta

Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.).

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, †
ne staje na putu grešničkom *
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Gospodnjemu, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno

pokraj vódâ tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.

Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.

Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.

Slava Ocu.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ps 2. Mesija – kralj i pobjednik

Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se ròtē protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:

»Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!«

Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.

Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:

»Tȁ ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.«

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
»Ti si sin moj, danas te rodih.

Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.

Vladat ćeš njima palicom gvozdenom, *
i razbit ih kao sud lončarski.«

Opametite se sada, vi kraljevi, *
urazumite se, suci zemaljski.

Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,

da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima * koji se njemu utječu!

Slava Ocu.

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ps 3. Gospodin je štit moj

Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!

Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«

Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.

Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.

Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.

Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.

U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Slava Ocu.

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Iz Prve knjige o Kraljevima

19, 1-9a. 11-21

Gospodin se objavljuje Iliji

U one dane Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: »Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!«

On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. A sâm ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao.

Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.

Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: »Što ćeš ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sâm, a oni traže da i meni oduzmu život.« Gospodin mu reče: »Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga, i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ga nisu cjelivala.«

Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?« On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso, i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

OTPJEV Usp. Izl 33, 22. 20; Iv 1, 18

R. Reče Gospodin Mojsiju: Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. * Ne može čovjek Boga vidjeti i na životu ostati.

O. Boga nitko nikad ne vidje: Jedinorođenac, koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani. * Ne može.

Iz Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa

(Br. 12-16. 19: SC 25 bis, 162-164)

Njima se sve to događalo u slici

Apostol te uči: Naši su oci svi bili pod oblakom i svi su prešli preko mora i svi su za pripadnike Mojsija bili kršteni u oblaku i u moru. Pa i sâm Mojsije kaže u hvalospjevu: Ti posla svoga Duha i prekri ih more. Opažaš kako se u tom prijelazu Hebreja već onda očitovala slika svetoga krštenja kad je Egipćanin propao, a Hebrej izmakao. A što nas drugo uči ovo otajstvo svaki dan nego da se krivnja utapa i zabluda uništava, dok pobožnost i nevinost prelaze netaknute?

Čuješ kako su naši oci bili pod oblakom, i to dobrim oblakom, koji je hladio požar tjelesnih strasti; dobrim oblakom koji osjenjuje one što ih pohodi Duh Sveti. Došao je on na Djevicu Mariju i sila ju je Svevišnjega osjenila kad je ljudskom rodu imala roditi Otkupljenje. I ono se čudo po Mojsiju dogodilo u slici. Zato, ako je onda duh bio u slici, sad je on u istini, jer ti Pismo kaže: Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Izvor Mara bijaše gorak: Mojsije spusti u nj drvo i osladi se. Bez navještaja križa Gospodnjega nije voda ni od kakve koristi za budući spas, no posveti li se otajstvom križa spasenja, tad je pripravljena da služi za duhovnu kupelj i spasonosni napitak. Kao što, dakle, Mojsije, to će reći prorok, metnu u onaj izvor drvo, tako meće i biskup u ovaj studenac navještaj Gospodnjega križa i voda se oslađuje u milost.

Ne vjeruj, dakle, samo očima svoga tijela. Većma se vidi što se ne vidi, jer ono prvo je vremenito, a ovo je vječno. Bolje se gleda što se očima ne dohvaća, ali se vidi duhom i umom.

Neka te, na kraju, pouči i pročitani odlomak iz Knjige o kraljevima. Naaman je bio Sirac, imao je gubu, a nitko ga nije mogao očistiti. Tad mlada djevojka između ropkinja reče da je u Izraelu prorok koji ga može očistiti od zaraze gube. Piše, da Naaman uze zlata i srebra i pođe k izraelskom kralju. Kad kralj dozna radi čega je došao, razdera haljine svoje i reče da ga sigurno izaziva kad od njega traži ono što nije u kraljevskoj moći. Elizej pak poruči kralju neka Sirca pošalje k njemu da se uvjeri da ima Boga u Izraelu. I kad on stiže, naredi mu da sedam puta uroni u rijeku Jordan. Tada stade on u sebi razmišljati kako rijeke njegove domovine imaju bolju vodu, u njima se često kupao, ali se nije nikad oprao od gube. To ga zadrža te ne posluša naredbe prorokove. Ali na nagovor i uvjeravanja slugu pristane i okupa se. U tili čas bi očišćen, te se uvjeri da nije djelo vode što se netko očistio, nego djelo milosti.

Sumnjao je prije nego je ozdravio. No, ti si već ozdravio, zato ne smiješ sumnjati.

OTPJEV Ps 78, 52. 53; 1 Kor 10, 2

R. Gospodin povede narod svoj kao ovce, i vodio ih je pouzdano te se nisu bojali, * a more je prekrilo dušmane njihove.

O. Svi se na Mojsija krstiše u oblaku i u moru. * A more je prekrilo.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.