Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Operi ruke kaljave.
Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
O Vođo naš i Pastiru!
O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
Što tebe motri u nebu!
U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Za dobro spremni budemo.
Gospodstvo, slava, hvala, čast
Sa Ocem Sinu višnjemu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant, Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Slava Ocu.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.
Iz Prve knjige Ljetopisa
22, 5-19
Davidove pripreme za gradnju hrama
U one dane David mišljaše: »Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Gospodinu mora biti veličanstven, na slavu i čast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim.« I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti. Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Gospodinu, Bogu lzraelovu.
Još David reče Salomonu: »Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim Dom imenu Gospodina, svoga Boga. Ali mi je došla Gospodnja riječ: ‘Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; nećeš ti graditi Doma mome imenu, jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. Gle, rodit će ti se sin; on će biti miroljubac, i dat ću mu mir od svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime će mu biti Salomon. Mir i pokoj dat ću Izraelu za njegova vremena. On će sagraditi Dom mome imenu, on će mi biti sin, a ja ću njemu biti otac, i utvrdit ću njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom zauvijek.’
Sada, moj sine, neka bude Gospodin s tobom da izvršiš i sagradiš Dom Gospodina, svoga Boga, kao što je rekao za te. Samo neka ti Gospodin poda razum i mudrost kad te postavi nad Izraelom zato da se držiš Zakona Gospodina, svoga Boga! Bit ćeš sretan budeš li brižno vršio uredbe i zakone koje je Gospodin preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaši se! Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Gospodnji sto tisuća zlatnih talenata, i milijun srebrnih talenata, a tuča i željeza bez mjere, jer ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti dodaj nešto k tomu. Imaš mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih vještaka u svakom umijeću; zlatu, srebru, tuču i željezu nema mjere; idi dakle, i gradi, i neka Gospodin bude s tobom!«
Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomažu njegovu sinu Salomonu: »Nije li s vama Gospodin, Bog vaš, koji vam je dao mir odasvud unaokolo, jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje, i zemlja je pokorena pred Gospodinom i pred njegovim narodom. Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Gospodina, svoga Boga; idite i gradite svetište Bogu Gospodinu, unesite Kovčeg saveza Gospodnjega i Božje sveto posuđe u Dom koji će se sagraditi Gospodnjem imenu!«
OTPJEV 1 Ljet 22, 19; Ps 132, 7; Iz 56, 7
R. Pregnite svojim srcem i svojom dušom, idite i gradite svetište Gospodinu Bogu! * Uđimo u šator njegov, pred noge mu padnimo!
O. Gospodin veli: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode. * Uđimo.
Iz Tumačenja psalma 118, svetog Ambrozija, biskupa
(Br. 12. 13-14: CSEL 62, 258-259)
Svet je Božji hram, a to ste vi
Ja i Otac ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tvoja vrata nek su otvorena onome koji dolazi, otvori dušu svoju, raširi plašt pameti svoje da vidi bogatstvo jednostavnosti, blago mira, milje milosti. Raširi srce svoje, potrči u susret suncu vječnoga svjetla koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. A ovo svjetlo istinito svima svijetli; no, ako tko zatvori svoje prozore, sam će sebe lišiti vječnoga svjetla. Ako ti zatvoriš vrata svoga srca, i Krist je isključen. Premda on može ući, ne želi nasilno provaliti, ne želi protiv volje nikoga siliti.
Rodivši se od Djevice, izišao je iz utrobe obasjavajući čitav svijet, da bi svijetlio svima. Shvaćaju oni koji žude jasnoću vječnoga sjaja što ga nikakva noć ne može izopačiti. Nakon ovoga sunca što ga svakodnevno promatramo dolazi tamna noć; međutim, sunce pravde nikad ne zapada jer iza mudrosti ne ide opačina.
Blažen dakle onaj kome na vrata Krist pokuca. Naša su vrata vjera koja čitavu kuću utvrđuje, samo ako je tvrda. Kroz ta vrata ulazi Krist. Zato i govori Crkva u Pjesmi nad pjesmama: Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca. Čuj onoga koji kuca, počuj kako žudi ući: Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi.
Budi pažljiv kad na tvoja vrata snažno zakuca Bog Riječ, dok je njegova glava puna noćne rose. Mukama naime i kušnjama izvrgnute posjećuje da tko ne bi možda podlegao izmučen nevoljama. Kad je tijelo njegovo u mukama, glava se njegova napunja rosom, odnosno kapljama. Zato treba bdjeti kako Zaručnik, kad dođe, ne bi otišao odbijen. No ako ti spavaš i ako tvoje srce ne bdije, odstupit će i prije negoli pokuca; ako je budno tvoje srce, pokucat će i zaiskati da mu se otvore vrata.
Imamo dakle ulaz u svoju dušu, imamo i vrata o kojima je rečeno: Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave. Ako podigneš ta vrata svoje vjere, ući će k tebi Kralj slave, noseći sa sobom slavlje svoje muke. Ima također i pravda svoja vrata. Čitamo kako je i o njima napisano kad Gospodin Isus kaže po svom Proroku: Otvorite mi vrata pravde.
Ima duša s ulazom, ima duša s vratima. K tome ulazu prilazi Krist i kuca, kuca na vrata. Otvori mu dakle: ući želi i naći Zaručnicu kako bdije.
OTPJEV Otk 3, 20; Mt 24, 46
R. Evo na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, * unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.
O. Blago onome sluzi koga gospodar, kada dođe, nađe da tako radi. * Unići ću.
Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha, privedi ga uživanju vječnoga veselja. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.