Sv. Marija Goretti – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5, 5). I.

Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:

kao trava brzo se osuše, *
ko mlada zelen brzo uvenu.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.

Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj, i on će sve voditi.

Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.

Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.

Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.

Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.

Zemlju će baštiniti krotki, *
obilje mira oni će uživat.

Slava Ocu.

Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

II.

Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.

A Gospod se njemu smije, *
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove, †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.

Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.

Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:

jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.

Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.

A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodnji povenut će ko ures livada, *
poput dima se rasplinuti.

Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažalijeva i daje.
Oni koje Gospodin blagoslovi,

baštinit će zemlju, *
a koje prokune, bit će zatrti.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku, *
i mio mu je put njegov.

Ako i posrne, ne pada, *
jer ga Gospodin drži za ruku.

Mlad bijah i ostarjeh, †
al’ ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.

Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.

Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.

Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

III.

Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.

Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.

Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.

Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju: *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.

Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.

Prođoh, i gle – nema ga više; *
potražih ga, i ne nađoh.

Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.

A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.

Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.

Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.

Slava Ocu.

Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

Iz Druge knjige o Samuelu

18, 6-17. 24 – 19, 4

Abšalomova smrt i Davidova žalost

U one dane iziđe narod za boj spreman pred Izraela, i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih. Boj se proširio po svemu onom kraju, i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač.

Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane, i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.« A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: »Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!« Ali čovjek odgovori Joabu: »I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: ‘Čuvajte mi mladića Abšaloma!’ Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život – jer kralju ništa ne ostaje skriveno – onda bi se ti držao po strani.« A Joab odvrati: »Neću ja ovdje dangubiti s tobom!«

I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu. Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela, jer je Joab zaustavio vojsku. Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru.

David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: »Ako je sam, nosi dobar glas na ustima.« Čovjek je dolazio sve bliže. Uto stražar ugleda drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar koji je bio nad vratima: »Evo još jednoga čovjeka koji trči sam!« A kralj odvrati: »I taj nosi dobar glas.« Stražar nastavi: »Prepoznajem trk prvoga čovjeka: trči kao Sadokov sin Ahimaas.« A kralj odvrati: »To je dobar čovjek, dolazi s dobrim glasom.«

Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: »Zdravo!« Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: »Blagoslovljen Gospodin, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!« A kralj upita: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Ahimaas odgovori: »Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo.« Kralj mu reče: »Odstupi i stani tamo!« On odstupi i stade.

Uto stiže Etiopljanin i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Gospodin ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.« A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri – prođu kao taj mladić!«

Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajući govoraše ovako: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!« I javiše Joabu: »Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.« Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom. I toga se dana s vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeći iz boja. A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: »Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!«

OTPJEV Ps 55, 13. 14. 15; usp. 41, 10; 2 Sam 18, 33

R. Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio. * Ali ti, ti si to bio, meni jednak, s kojim sam slatko drugovao, i petu si na me podigao.

O. Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka, i jecajući govoraše ovako: * Ali ti.

Iz Homilije pape Pija XII. prigodom kanonizacije svete Marije Goretti

(AAS 42 [1950], 581-582)

Neću se bojati zala jer si ti sa mnom

Svi znaju da je ova djevica bez obrane morala ući u najžešći boj. Na nju je sasvim iznenada nahrupila velika i slijepa oluja hoteći povrijediti i ukaljati njenu anđeosku bjelinu. Kad se našla u toj preteškoj kušnji, mogla je božanskom Otkupitelju ponoviti ove riječi iz zlatne knjižice »Nasljeduj Krista«: »Budem li kušana i uznemiravana mnogim kušnjama, zla se neću bojati sve dok sa mnom bude tvoja milost. Ona je moja snaga. Ona pruža savjet i pomoć. Moćnija je od svih neprijatelja.« Zato ona, potpomognuta nebeskom milošću, koja je naišla na velikodušan i snažan odgovor volje, žrtvova život, a ne izgubi slavu djevičanstva.

U životu te skromne djevojke, koji smo ocrtali tek u najkrupnijim obrisima, može se opaziti prizor koji je ne samo dostojan neba, već zavređuje da ga udivljeno i s puno poštovanja promatra i ovo naše doba. Neka se pouče očevi i majke kako treba ispravno, sveto i odvažno odgajati djecu što im ih Bog dade i kako ih treba skladno oblikovati prema zapovijedima katoličke vjere, tako da djeca, kad njihova krepost dođe u pogibelj, izađu iz nje, uz pomoć božanske milosti, nesvladani, neporočni i neokaljani.

Neka veselo djetinjstvo i smiona mladost uči da ne srlja bijedno za prolaznim i ispraznim radostima naslade i za užicima zamamnih mana, već neka radije bodro teži, makar strmim i trnovitim putem, onoj kršćanskoj ćudorednoj savršenosti koju svi jednom možemo postići odvažnom voljom, uz pomoć nebeskih darova, trudeći se, trpeći i moleći.

Nismo doduše svi pozvani da podnesemo mučeništvo, ali je ipak na svima da postižu kršćansku krepost. A krepost traži snagu; pa ako ona u nas i ne dosiže onaj vrhunac kao odvažnost u ove anđeoske djevojke, ipak ona od nas nimalo manje ne iziskuje trajan, veoma brižni i neprekidan trud sve do konca života. Zato je i možemo nazvati polaganim i trajnim mučeništvom, na ostvarenje kojega nas potiče božanska izreka Isusa Krista: Kraljevstvo nebesko trpi silu i siloviti ga osvajaju.

K tome dakle, uz pomoć nebeske milosti, težimo svi. Neka nas na to potakne sveta djevica i mučenica Marija Goretti. Neka ona s nebeskih sjedišta, gdje uživa vječno blaženstvo, isprosi u božanskog Otkupitelja da se svi, svaki prema svojim posebnim životnim uvjetima, povedemo za njenim presjajnim stopama rado, s voljom i djelotvorno.

OTPJEV

R. O kako si lijepa, Kristova djevice. * Dostojna si bila primiti Gospodinov vijenac, vječni vijenac djevičanstva.

O. Nitko ti ne može oduzeti palmu djevičanstva, niti te išta može odijeliti od ljubavi Sina Božjega. * Dostojna.

Bože, ljubitelju nevinosti i čistoće, mladoj Mariji Goretti dao si da borbu za djevičanstvo okruni mučeniš tvom. Po njezinu zagovoru daj da i mi postojano vršimo tvoj zakon. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.