Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O Bože, svjetlo vječito,
O Trojice jedinstvena,
I usrdno te molimo.
Mi vjerujemo dušom svom
U Boga Oca Svevišnjeg,
I Duha, njihov poljubac.
O Istino, o Ljubavi,
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
I ljubiti i postići.
Početak i Svršetak si,
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti nada svima sigurna.
Moć tvoja svemu kadra je,
Ti jedin svima dostaješ,
Ti zaufanih nagrada.
O Trojice preblažena,
O Oče, Sine, Duše svet,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 6. Vapaj u nevolji
Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).
Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?
Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.
Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.
Slava Ocu.
Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede
I opet će doći suditi žive i mrtve. I.
Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.
Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.
Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
II.
Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.
Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.
Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.
Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!
Slava Ocu.
Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pouči me da se tvoga držim Zakona.I čuvat ću ga svim srcem.
Iz Knjiga o Samuelu
1 Sam 31, 1-4; 2 Sam 1, 1-16
Šaulova smrt
U one dane Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima, i on pade teško ranjen od strijelaca. Šaul tada reče svome štitonoši: »Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanici i ne narugaju mi se.« Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj.
Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu baci se na zemlju i pokloni mu se. David ga upita: »Odakle dolaziš?« A on mu odgovori: »Umakao sam iz izraelskog tabora.« A David ga upita: »Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!« On odvrati: »Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.«
Nato David upita mladoga glasonošu: »Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?« A mladi glasonoša odgovori: »Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro o svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: ‘Evo me!’ I upita me on: ‘Tko si ti?’ A ja mu odgovorih: ‘Amalečanin sam.’ Tada mi on reče: ‘Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!’ Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.«
Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Gospodnjim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača.
Potom David upita mladoga glasonošu: »Odakle si ti?« A on odgovori: »Ja sam sin jednog došljaka, Amalečanina.« Tada mu reče David: »Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Gospodnjega?« I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: »Dođi ovamo i smakni ga!« Udari ga momak, i on umrije. A David mu još doviknu: »Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika Gospodnjega.’«
OTPJEV 2 Sam 1, 21. 19
R. O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala * jer tu izginuše div-junaci Izraela.
O. O brda, što ga okružujete, posjetit će vas Gospodin; od Gilboe će se udaljiti. * Jer tu.
Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj. 4, 20, 5-7: SC 100, 640-642. 644-648)
Živi čovjek je slava Božja i čovjekov život je gledanje Boga
Božji sjaj je životvoran. U životu imaju, dakle, udjela oni koji Boga gledaju. To je razlog radi kojega se onaj koji je nedohvatljiv, neshvatljiv i nevidljiv nudi da ga ljudi vide, shvate i dohvate kako bi oživio one koji ga shvaćaju i vide. Nemoguće je, naime, živjeti bez života, i nema života osim dioništvom u Bogu, a to se dioništvo sastoji u gledanju Boga i uživanju njegove dobrote.
Stoga će ljudi vidjeti Boga da bi živjeli postavši besmrtnima tim gledanjem i doprli do samoga Boga. Upravo su to, kako sam već rekao, slikovito predoznačili proroci, naime da će Boga vidjeti ljudi koji nose njegova Duha i vazda očekuju njegov dolazak, kako je već Mojsije rekao u Ponovljenom zakonu: U onaj ćemo dan vidjeti jer će Bog govoriti čovjeku, i živjet će.
Onaj koji djeluje sve u svima, nevidljiv je i neizreciv, s obzirom na svoju moć i veličinu, svim bićima koja je sazdao; ipak im nije nepoznat jer svi od njegove Riječi uče da je samo jedan Bog Otac koji sve sadrži i svemu daje postojanje, kao što je napisano u Evanđelju: Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani.
Tako, od početka Sin je Očev Objavitelj, jer je od početka s Ocem. On je i proročka viđenja i različnost milosnih darova i svoje službe i proslavu Oca poput nekog suzvučja i posve skladno pokazao ljudskom rodu, i to u vrijeme kad je sam htio, i na njihovu korist. Doista, ondje gdje je skladnost, tu je suzvučje; gdje je pak suzvučje, tamo je i određeno vrijeme; gdje je vrijeme određeno, ondje je i korist.
Zbog toga je Riječ postala djeliteljem Očeve milosti na korist ljudima zbog kojih je izveo i tako velike »rasporedbe« očitujući ljudima Boga a Bogu izručujući čovjeka, čuvajući pritom Očevu nevidljivost da se čovjek ne bi usudio prezirati Boga i da bi uvijek imao cilj prema kojem mu je napredovati, a istovremeno je Boga učinio ljudima vidljivim mnogostrukim »rasporedbama« da ne bi čovjek, posve lišen Boga, prestao bivovati. Jer slava Božja – to je živi čovjek, a čovjekov život je gledanje Boga. Ako već Božja objava stvaranjem daje život svim bićima koja žive na zemlji, koliko više očitovanje Očevo po Riječi daje život onima koji Boga gledaju.
OTPJEV Mal 2, 6; Ps 89, 22
R. Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana. * U miru i pravičnosti hodio je sa mnom, govori Gospodin.
O. Ruka će moja svagda ostati s njime i moja će ga mišica krijepiti. * U miru.
Bože, ti si svetom biskupu Ireneju dao da uspješno učvrsti pravi nauk vjere i mir Crkve. Po njegovu zagovoru obnovi nam vjeru i ljubav da se uvijek zalažemo za jedinstvo i slogu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.