Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4). I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Slava Ocu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Iz Prve knjige o Samuelu
17, 57 – 18, 9. 20-30
Šaulova ljubomora na Davida
U one dane, kad se David vratio pošto je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede ga pred Šaula, a u ruci David još držaše Filistejčevu glavu. Šaul ga upita: »Čiji si ti sin, momče?« A David odgovori: »Sin sam tvoga sluge Betlehemca Jišaja.«
Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši, i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe. Šaul zadrža Davida onoga istoga dana kod sebe, i nije mu dao da se vrati kući svoga oca. I Jonatan sklopi savez s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe. I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, čak i svoj mač, svoj luk i svoj pojas. Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke, i Šaul ga postavi na čelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima.
Za njihova povratka, kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala. Žene su plešući pjevale: »Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.« Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reče: »Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuću! Još mu samo treba kraljevstvo!« I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida.
Ali je Davida ljubila Šaulova kći Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo. Reče on u sebi: »Dat ću mu je, ali će mu ona biti zamka, i ruka filistejska dići će se na njega.« (Šaul je po drugi put rekao Davidu: »Danas ćeš mi biti zet.«) Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: »Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: Gle, omilio si kralju, i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.« I Šaulove sluge ponoviše te riječi Davidu, ali im David odgovori: »Zar je u vašim očima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali čovjek!«
Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govoreći: »Evo riječi što ih je rekao David.« A Šaul odgovori: »Ovako recite Davidu: Kralj ne traži nikakva ženidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima.« Šaul mišljaše da će tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima. Šaulove sluge dojaviše te riječi Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego je isteklo vrijeme, spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj, da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu.
Šaul je jasno vidio da je Gospodin s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov, i Šaul se još većma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek. A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno.
OTPJEV Ps 56, 2. 4. 14
R. Smiluj mi se, Bože moj, jer me ljudi gaze, napadač me moj neprestano tlači. * U tebe ću se uzdati.
O. Jer si mi dušu od smrti spasio, ti si očuvao noge moje od pada. * U tebe.
(Pismo 3. Alipiju, 1. 5. 6: CSEL 29, 13-14. 17-18)
Iz Pisama svetoga Paulina Nolanskog, biskupa
Bog po Duhu Svetome ostvaruje posvuda u svojima svoju ljubav
To je prava ljubav i pravo poštivanje koje si pokazao da ga u sebi gajiš prema mojoj neznatnosti, ti, uistinu sveti i s pravom blaženi i željeni gospodine. Primio sam naime od našeg Julijana, koji se vratio iz Kartage, pismo koje mi je donijelo toliko svjetlosti o tvojoj svetosti te mi se učinilo da ljubav tvoju ne upoznajem, nego odmah prepoznajem. Jer ta je ljubav očito proizašla iz onoga koji nas je od postanka svijeta za se predodredio i u kojemu postadosmo prije nego što smo i rođeni. Jer on nas je učinio, a ne mi sami. On je učino ono što će se tek zbiti. Oblikovani dakle njegovim predznanjem i djelom, slični po htijenjima, u jedinstvu vjere, odnosno vjerom u jedinstvu, sa spoznajom koja prethodi, sjedinjeni smo ljubavlju, te jedni druge po objavi duha prepoznajemo i prije nego se tjelesno upoznamo.
Zahvaljujmo i dičimo se u Gospodinu. On, jedan i isti, po cijelome svijetu ostvaruje u svojima svoju ljubav po Duhu Svetome, koga je izlio na svako tijelo. Bujicom rijeke razveseljuje svoj grad u kojem te je po zasluzi postavio, po Apostolskoj Stolici, građanima za prvaka: s prvacima svoga naroda. A htio je da i mi, koje prostrte uspravi i siromašne podigne sa zemlje, budemo ubrojeni u vaš red.
Ali ja se kudikamo više radujem onom Gospodnjem daru kojim mi je pružio boravljenje u tvojim grudima i udostojao se pustiti me da uđem u tvoje srce, da bih stekao za se posebno pouzdanje tvoje ljubavi. Pozvan tim službama i darovima nije mi dopušteno da te ljubim bez pouzdanja ili na laku ruku.
A da ti ne bi nešto ostalo o meni nepoznato, znaj da taj prastari grešnik nije nekoć ovako napajao na životnome dašku duh izveden iz tmina i smrtne sjene, niti je nekoć bio stavio ruku na plug ili nosio Gospodinov križ. Tvoje će molitve biti od pomoći da ga mogu donijeti do kraja. Tvojim će se zaslugama nadopuniti ova nagrada, ako svojim zagovorom olakšavaš moje terete. Svetac naime koji pomaže onomu što se trudi – ne usuđujem se reći bratu – bit će uzvišen kao veliki grad.
Poslao sam tvojoj svetosti jedan kruh radi jedinstva. U njemu je sadržana čvrstoća Trojstva. Udostojivši se blagovati taj kruh, učinit ćeš da on postane blagoslovljeni kruh.
OTPJEV Sir 31, 8. 11. 10
R. Blago bogatašu koji se našao bez krivnje i koji nije trčao za zlatom niti se uzdao u novac i bogatstvo. * Njegova će dobra biti trajna u Gospodinu.
O. Mogao je zgriješiti, a nije zgriješio, i zlo učiniti, a nije učinio. * Njegova.
Bože, ti si nekoć podigao svetog biskupa Paulina da bude primjer ljubavi prema siromašnima i uzor pastirske revnosti. Udijeli nam da slavimo njegove zasluge i nasljedujemo njegovu dobrotvornost. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.