Srijeda, 11. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23). I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Slava Ocu.

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Iz Knjige o sucima

6, 33-40; 7, 1-8. 16-22

Gideon pobjeđuje s malom vojskom

Svi Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. Duh Gospodnji obuze Gideona, i on zasvira u rog, i Abiezerov rod stade iza njega. Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu, te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo, te im i oni krenuše u susret.

Gideon reče Bogu: »Ako zaista hoćeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obećao, evo ću metnuti ovčje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao.« I bî tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa – punu zdjelu vode. Opet Gideon reče Bogu: »Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!« I Bog one noći učini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa. Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod koji bijaše s njim, i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se sjeverno od njegova, podno brijega More, u dolini. Tada Gospodin reče Gideonu: »Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: ‘Vlastita me ruka izbavila.’ Zato oglasi da narod čuje: ‘Tko se boji i strahuje, neka se vrati.’« Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća. Gospodin reče Gideonu: »Još je previše naroda. Povedi ih na vodu, i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: ‘Neka ide s tobom’, taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: ‘Neka ne ide s tobom’, taj neće ići.« Gideon povede narod na vodu, i Gospodin mu reče: »Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu.« Onih koji su laptali vodu jezikom – prinoseći vodu rukom k ustima – bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.

Tad Gospodin reče Gideonu: »Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti, i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući.« Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini.

Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri čete. Svakome čovjeku dade u ruke rog, prazan vrč i luč u vrču: »Gledajte mene – reče im – i činite što i ja! Kada dođem na rub tabora, činite što budem i ja činio! Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vičite: ‘Za Gospodina i Gideona!’«

Gideon i stotina ljudi što ga je pratila dođoše na rub tabora, pri početku ponoćne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vrčeve koje su imali u ruci. Tako tri čete zasviraše u rogove i razbiše vrčeve; lijevom rukom držahu luči, a desnom rogove da trube, i udariše vikati: »Za Gospodina i Gideona!« I svaki stajaše nepomično na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor, i Midjanci vičući nagnuše u bijeg. Dok su one tri stotine trubile u rogove, učini Gospodin te oni u taboru okrenuše mač jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa.

OTPJEV 1 Kor 1, 27-29; Lk 1, 52

R. Slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, * da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred njim.

O. Gospodin silne zbaci s prijestolja a uzvisi neznatne. * Da se nijedan.

Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika

(Br. 13-15: CSEL 3, 275-278)

Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja

Slijedi u molitvi: Dođi kraljevstvo tvoje. Molimo da dođe Božje kraljevstvo, kao što molimo da se njegovo ime sveti u nama. Tȁ kada Bog ne kraljuje? Ili kada u njega počinje ono što je on uvijek bio i nikad ne prestaje biti? Ištemo da dođe naše kraljevstvo koje nam je Bog obećao, a koje je stečeno krvlju i mukom Kristovom, pa da mi koji smo prije na svijetu služili kasnije kraljujemo pod Kristovim gospodstvom, kako nam sâm obeća riječima: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, i primite kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.

Premila braćo, i sam Krist može biti Božje kraljevstvo. Za njim danomice čeznemo da dođe. Žudimo da njegov dolazak brzo osvane. Pa kao što je on sam uskrsnuće, jer u njemu uskrsavamo, tako možemo njega držati i za Božje kraljevstvo, jer ćemo u njemu kraljevati. S pravom tražimo kraljevstvo Božje, to jest kraljevstvo nebesko, jer postoji i zemaljsko kraljevstvo. Ali tko se već odrekao ovoga svijeta, taj je uzvišeniji od časti i kraljevstva svjetskoga.

Nadodajemo također te velimo: Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Time ne želimo da Bog radi što hoće, već da mi radimo ono što Bog hoće. Jer tko se može oduprijeti Bogu da ne radi ono što hoće? No nama smeta đavao, te se naš duh i naš rad ne podvrgava posvema Bogu. Stoga molimo i ištimo da se u nama vrši volja Božja. A da se ona u nama vrši, za to nam opet treba Božja volja, to jest pomoć i zaštita Božja, jer nitko nije svojom snagom jak, nego ga zaštićuje Božja dobrota i njegovo milosrđe. Konačno, i sam Gospodin, očitujući slabost čovječje naravi što ju je imao, kaže: Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, te – pružajući svojim učenicima primjer da ne vrše svoju, nego Božju volju – dodaje: Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.

Volja je Božja ono što je Krist činio i učio. Poniznost u životu, postojanost u vjeri, iskrenost u riječima, pravednost u činima, milosrđe u djelima, red u ćudorednim postupcima, ne činiti nepravdu, a učinjenu nepravdu podnositi, biti u miru s braćom, ljubiti Boga svim svojim srcem, ljubiti ga jer je Otac, bojati ga se jer je Bog, ništa ne pretpostaviti Kristu, jer ni on sam nije ništa pretpostavio nama, nepodvojeno prianjati uz njegovu ljubav, odvažno i pouzdano prigrliti njegov križ kad se treba boriti za njegovo ime i njegovu čast, riječima očitovati postojanost kojom ga ispovijedamo, u mukama pouzdanje kojim koračamo naprijed, u smrti strpljivost kojom ćemo biti okrunjeni: to znači željeti biti Kristov subaštinik, to znači vršiti Božje zapovijedi, to znači ispunjavati Očevu volju.

OTPJEV Mt 7, 21; Mk 3, 35

R. Tko vrši volju Oca moga koji je na nebesima, * taj će ući u kraljevstvo nebesko.

O. Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka. * Taj će ući.

Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.