Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
A noć za smiren počinak.
Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
U slavi svoje milosti.
I sad se, evo, skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
S nebeskim primi pjesmama.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 68 (67). Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona
Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8). I.
Ant. 1. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi pred ognjem, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!
A pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.
Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom – *
kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!
Otac sirotâ, branitelj udovicâ, *
Bog je u svom svetom prebivalištu.
Napuštene Bog će okućiti, †
sužnje izvest na sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si kročio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je pripravi siromahu.
Slava Ocu.
Ant. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
II.
Ant. 2. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojskâ bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Božanska je gora *
gora bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Reče Gospodin: »Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasâ imadnu dio od dušmanâ.«
Slava Ocu.
Ant. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.
III.
Ant. 3. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
»U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, lozo Izraelova!«
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Razvij, Bože, silu svoju, †
silu kojom si, Bože, uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi narodâ!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek pruži ruke Bogu!
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
»Priznajte silu Božju!«
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta, †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!
Slava Ocu.
Ant. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.
Iz Knjige o sucima
6, 1-6. 11-24a
U one dane opet su Izraelci činili što je zlo u Gospodinovim očima; i Gospodin ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teška bijaše ruka Midjanaca, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovišta.
I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka. Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je. Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu, te Izraelci zavapiše Gospodinu.
Anđeo Gospodnji dođe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku, da bi je sačuvao od Midjanaca. I ukaza mu se Anđeo Gospodnji i reče mu: »Gospodin s tobom, hrabri junače!« Gideon mu odgovori: »Oh, gospodaru, ako je Gospodin s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreći: Nije li nas Gospodin iz Egipta izveo? A sada nas je Gospodin ostavio, predao nas u ruke Midjancima.«
Gospodin se tad okrenu prema njemu i reče mu: »Idi s tom snagom u sebi, i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?« »Ali, gospodaru – odgovori mu Gideon – kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.« Gospodin mu reče: »Ja ću biti s tobom, te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga.« Gideon mu reče: »Ako sam našao milost u tvojim očima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. Nemoj otići odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te.« A on odgovori: »Ostat ću dok se ne vratiš.«
Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna načini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. Anđeo Gospodnji reče mu: »Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij.« On učini tako. Anđeo Gospodnji tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anđeo Gospodnji nato iščeze pred njegovim očima.
Tad Gideon vidje da je to bio anđeo Gospodnji i reče: »Jao, Gospodine, Gospode! Anđela Gospodnjeg vidjeh licem u lice!« Gospodin mu odgovori: »Mir s tobom! Ne boj se, nećeš umrijeti!«
Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Gospodinu i nazva ga »GospodinMir«. Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.
OTPJEV Iz 45, 3-4; Suci 6, 14; usp. Iz 45, 6
R. Ja sam Gospodin koji te zovem po imenu tvome radi sluge svoga Jakova i Izraela, izabranika svoga. * Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela.
O. Da svi znadu da sam ja Gospodin i da nema drugoga. * Idi.
Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 11-12: CSEL 3, 274-275)
Sveti se ime tvoje
Kolika li je blagost Gospodnja, koliko li je obilje njegove milosti i dobrote prema nama, kad je htio da molimo u Božjoj nazočnosti te Gospodina zovemo Ocem! I kao što je Krist Sin Božji, tako se i mi nazivamo sinovima Božjim. To se ime nitko od nas ne bi usudio izustiti u molitvi da nam on sam nije dopustio tako moliti. Stoga, premila braćo, moramo imati na pameti i znati: kad Boga zovemo Ocem, moramo i živjeti kao sinovi Božji, pa kao što se mi dičimo što nam je Bog Otac, da se tako i on diči nama.
Živimo kao hramovi Božji, da Gospodin u nama trajno prebiva. Nek se naši čini ne otuđe od duha, te mi, koji smo započeli biti duhovni i nebeski, ne mislimo i ne radimo ništa drugo doli ono što je duhovno i nebesko, jer je i sam Gospodin Bog rekao: Koji mene slave, proslavit ću ih: koji mene preziru, bit će prezreni. I blaženi Apostol rekao je u jednoj svojoj poslanici: Niste svoji, jer ste kupljeni otkupninom. Proslavite dakle Boga u svojemu tijelu.
Zatim velimo: Sveti se ime tvoje – ne kao da time želimo Bogu da bi ga naša molitva posvetila, nego velimo zato što od Gospodina molimo da njegovo ime bude posvećeno u nama. Uostalom, tko bi mogao Boga posvetiti, kad on sam posvećuje? Ali zato što je sâm rekao: Budite sveti, jer sam i ja svet, molimo i tražimo da mi koji smo na krštenju posvećeni ustrajemo u onome što smo počeli biti. I to molimo danomice. Potrebno nam je svakidašnje posvećenje da se mi, koji danomice griješimo, uzmognemo od grijeha očistiti neprestanim posvećivanjem.
A Apostol nam govori kakvo je to posvećenje što nam ga daje Božja milost. Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoljupci, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. Vi ste, eto, neki takvi bili, ali se opraste i posvetiste, i opravdaste u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu našega Boga. Kaže da smo posvećeni u imenu Gospodina Isusa Krista i u Duhu našega Boga. Molimo zato da to posvećenje ostane u nama, te da Gospodin i Sudac sačuva ono što je iscijelio i za što je dao život, i da to ne ostavi, da se ne dogodi što gore. Zbog toga molimo to neprestano, molimo danju i noću, da posvećenje i život koji primamo od Božje milosti on svojom zaštitom i očuva.
OTPJEV Ez 36, 23. 25. 26. 27; Lev 11, 44
R. Ja ću posvetiti ime svoje veliko. Poškropit ću vas vodom čistom i dat ću vam novo srce i Duh svoj udahnut ću u vas * da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.
O. Budite sveti jer svet sam i ja. * Da hodite.
Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.