Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O Bože, svjetlo vječito,
O Trojice jedinstvena,
I usrdno te molimo.
Mi vjerujemo dušom svom
U Boga Oca Svevišnjeg,
I Duha, njihov poljubac.
O Istino, o Ljubavi,
O Svrho, Srećo, Blaženstvo,
I ljubiti i postići.
Početak i Svršetak si,
Ti vrelo sveg si stvorenja,
Ti nada svima sigurna.
Moć tvoja svemu kadra je,
Ti jedin svima dostaješ,
Ti zaufanih nagrada.
O Trojice preblažena,
O Oče, Sine, Duše svet,
Priteci svima u pomoć. Amen.
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon, nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). I.
Ant. 1. Bog naš dolazi i ne šuti.
Bog nad bogovima, Gospodin,
govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!
Slava Ocu.
Ant. Bog naš dolazi i ne šuti.
II.
Ant. 2. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzet junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Slava Ocu.
Ant. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.
III.
Ant. 3. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Slava Ocu.
Ant. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.
Iz Knjige o sucima
4, 1-24
Debora i Barak
U one dane Izraelci su opet stali činiti što Gospodinu nije po volji, i Gospodin ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovođa vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. Tad Izraelci zavapiše Gospodinu. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola, i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina.
U to vrijeme Izraelu je sudila proročica Debora, žena Lapidotova. Živjela je pod Deborinom palmom između Rame i Betela u Efrajimovoj gori, i k njoj su dolazili Izraelci da presuđuje u njihovim sporovima. Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeša, i reče mu: »Evo što ti Gospodin, Bog Izraelov, zapovijeda: ‘Idi, kreni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između Naftalijevih i Zebulunovih sinova. Ja ću k tebi na Kišonski potok privući Siseru, vojskovođu Jabinove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima, te ću ga predati u tvoje ruke.’«
Barak joj odgovori: »Ako ti pođeš sa mnom, ići ću; ako li ne pođeš sa mnom, ne idem.« »Idem s tobom – reče mu ona – ali na putu kojim ćeš poći slava neće tebi pripasti, jer će Gospodin ženi predati u ruke Siseru.«
Tada Debora ustane i pođe s Barakom u Kedeš. Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuća ljudi pođe za njim, a išla je s njim i Debora.
Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko od Kedeša.
Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izašao na goru Tabor. Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina željeznih kola, i sve ljude koje je doveo od Harošeta Poganskog do Kišonskog potoka. Debora reče Baraku: »Ustani, evo dana kada će Gospodin predati Siseru u tvoje ruke! Sam Gospodin ide pred tobom!«
I Barak siđe s gore Tabora sa deset tisuća ljudi za sobom. Gospodin zastraši Siseru, sva njegova kola i čitavu njegovu vojsku, koja naže u bijeg pred mačem Barakovim. Sisera siđe sa svojih kola i pobježe pješice. Barak je gonio kola i vojsku sve do Harošeta Poganskog. Sva je Siserina vojska pala od oštrog mača, i nijedan čovjek nije umakao.
Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca, jer između Habina, kralja hasorskog, i kuće Hebera Kenijca bijaše mir. Jaela iziđe Siseri u susret i reče mu: »Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se ničega!« On svrati k njoj pod šator, a ona ga pokri pokrivačem. On joj reče: »Daj mi malo vode, jer sam žedan.« Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri. »Stani na ulazu u šator – reče joj on – pa ako tko naiđe i zapita te: ‘Ima li tu koga?’ ti odgovori: ‘Nema!’«
A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i čekić u ruke, tiho mu se približi i zabi mu klin kroza sljepoočice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao, i tako umrije. I gle, dođe Barak progoneći Siseru. Jaela iziđe preda nj i reče mu: »Dođi da ti pokažem čovjeka koga tražiš.« On uđe k njoj, i gle – Sisera ležaše mrtav, s klinom u sljepoočici.
Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred Izraelcima. Ruka Izraelaca postajaše sve teža Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga nije napokon zatrla.
OTPJEV 1 Kor 1, 27. 28. 29; 2 Kor 12, 9
R. Slabe svijeta izabra Bog da posrami jake, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. * Jer se snaga u slabosti usavršuje.
O. I izabra Bog ono što nije da uništi ono što jest. * Jer se snaga.
Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 89: CSEL 3, 271-272)
Naša je molitva javna i zajednička
Ponajprije, navjestitelj mira i učitelj jedinstva nije htio da molitvu molimo pojedinačno i svaki za sebe, tako da kad netko moli, moli samo za sebe. Ne velimo: Oče moj, koji jesi na nebesima, niti: Kruh moj daj mi danas, niti ište svaki samo za sebe da mu se otpusti dug, niti moli samo za se da ne bude uveden u napast i da se oslobodi od zla. Naša je molitva javna i zajednička, pa kad molimo, ne molimo za jednoga, nego za sav narod, jer sav narod je jedno.
Bog, učitelj mira i sloge, koji je naučavao jedinstvo, htjede da jedan moli za sve, kao što je On u jednome sam nosio sve nas. Takav su način molitve prigrlila i ona tri dječaka u peći ognjenoj – jednodušni u molitvi i složni u jednodušnosti duha. To pokazuje i vjerodostojna riječ božanskoga Pisma: dok uči kako su oni molili, daje primjer za kojim treba da se u molitvi povodimo, da bismo uzmogli biti onakvi. Tada, veli, sva trojica zapjevaše jednim glasom slaveći i blagoslivljajući Boga. Govorili su kao jednim glasom, premda ih još Krist nije naučio moliti.
I zbog toga je njihova riječ molitve bila prodorna i djelotvorna, jer se svidjela Gospodinu molitva miroljubiva, prostodušna i duhovna. Vidimo da su isto tako molili i apostoli s učenicima poslije uzašašća Gospodinova: Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. Bijahu jednodušno postojani u molitvi – što znači da je njihova molitva bila ustrajna i složna, jer Bog koji daje da jednodušni prebivaju u domu, u svoj božanski i vječni dom pušta samo one koji su jednodušni u molitvi.
A kakve li su, premila braćo, tajne molitve Gospodnje; koliko li su i kako velike, u riječi ukratko zbijene, a snagom duhovno bogate, te uopće ništa nije izostavljeno što ne bi bilo sažeto u tom kratkom prikazu nebeske nauke! Kaže: Ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima.
Novi čovjek, preporođen i milošću nanovo vraćen svojemu Bogu, na prvom mjestu kaže: Oče, jer je već počeo biti sinom. K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše poda moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo Ime. Tko je dakle povjerovao u njegovo ime i postao sinom Božjim, taj mora početi time da zahvaljuje i zove sebe sinom Božjim dok govori kako mu je Bog na nebesima Otac.
OTPJEV Ps 22, 23; 57, 10
R. Braći ću svojoj navješćivati ime tvoje, * hvalit ću te usred zbora.
O. Hvalit ću te, Gospodine, među narodima, među pucima pjevat ću tebi. * Hvalit ću te.
Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.