11. nedjelja kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 145 (144). Pohvala Gospodina Kralja

Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5). I.

Ant. 1. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.

Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova.

Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.

Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.

Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.

Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.

Slava Ocu.

Ant. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

II.

Ant. 2. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!

Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,

da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.

Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

III.

Ant. 3. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.

† Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.

Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.

Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine,

na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.

Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.

On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.

Gospodin štiti one koji njega ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.

Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, †
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – *
uvijek i dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †

Sine moj, pazi na moje riječi.Prigni uho svoje mojim besjedama.

Opći pregled vremena sudaca

U one dane Jošua otpusti narod, i raziđoše se Izraelci svaki na svoju baštinu, da zaposjednu zemlju. Narod je služio Gospodinu svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su nadživjele Jošuu i vidjele sva velika djela što ih je Gospodin učinio Izraelu.

Jošua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umrije u dobi od sto i deset godina. Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša. A kada se sav onaj naraštaj pridružio ocima, naslijedi ga drugi naraštaj, koji nije mario za Gospodina ni za djela što ih je učinio Izraelu.

Tada su sinovi Izraelovi počeli činiti ono što Gospodinu nije po volji, i služili su baalima. Ostaviše Gospodina, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i pođoše za drugim bogovima između bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Gospodina. Otpali su od Gospodina da bi služili Baalu i Aštarti. Zato Gospodin izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljačkašima da ih plijene, izruči ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. Što bi god počeli, ruka se Gospodnja okretala protiv njih na njihovu nesreću, kao što im je Gospodin rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju.

Tada im Gospodin stade podizati suce, da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajući Gospodnje zapovijedi; oni nisu činili tako. Kada im je podizao suce, Gospodin bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sučeva, jer se sažalilo Gospodinu koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veću pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajući od svojih opakih djela i postupaka.

Tada Gospodin planu gnjevom na Izraela i reče: »Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove očeve, i nije poslušao glasa moga, ni ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga između naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio«, da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoće li se ili neće držati Gospodnjih putova kao što ih se držahu oci njihovi. Zato Gospodin bijaše ostavio te narode, i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke.

Ovo su narodi koje je Gospodin pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih, da nauče vještinu ratovanja – barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoće li se držati zapovijedi što ih je Gospodin preko Mojsija dao njihovim ocima.

OTPJEV Ps 106, 40. 41. 44; Suci 2, 16

R. Gospodin na svoj narod srdžbom planu i predade ih u ruke pogana. * On opet pogleda na nevolju njihovu kad začu njihove molitve.

O. Tada im Gospodin stade podizati suce, da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljačkali. * On opet pogleda.

Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika

(Br. 46: CSEL 3, 268-270)

Molitva izlazi iz ponizna srca

Vapaj i prošnja onih koji mole trebaju biti usklađeni sa stegom koja donosi smirenost i poštovanje. Promatrajmo sebe kao da stojimo u Božjoj nazočnosti. Božjim se očima imamo svidjeti i držanjem tijela i bojom svoga glasa. Kao što je vlastito bezobrazniku podizati kreštavi glas, tako je naprotiv prikladno pristojnomu moliti umjereno. Konačno, Gospodin nas je poučio i naredio nam da molimo u tajnosti, na skrovitim i udaljenim mjestima, u samim ložnicama, što je više u skladu s vjerom, da budemo svjesni kako je Bog posvuda nazočan, kako svakoga čuje i vidi te prodire i u skrovita i osamljena mjesta puninom svoga veličanstva, kako je pisano: Tȁ zar sam ja Bog samo iz blizine, zar iz daljine nisam više Bog? Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? A drugdje: Oči su Gospodnje na svakome mjestu i budno motre zle i dobre.

I kad se skupljamo zajedno s braćom i zajedno s Božjim svećenikom prinosimo božansku žrtvu, mora nam biti na pameti čednost i stega i ne smijemo svoje molitve izgovarati mrmljanjem, niti smijemo prevelikom brbljavošću Bogu upućivati svoju prošnju koju mu treba skromno povjeriti, jer Bog ne sluša glas, nego srce, i ne može se on, koji vidi misli, skloniti našim vapajima, kako je to potvrdio i rekao sam Gospodin: Zašto snujete zlo u srcima? I na drugom mjestu: I sve će Crkve znati da sam ja Onaj koji istražuje bubrege i srca.

Promatraj i nasljeduj Anu, pralik Crkve, o kojoj govori Prva knjiga Kraljeva: ona se nije molila Bogu bučnim vapajima, već je potiho i usrdno molila u skrovitosti svoga srca. Molila je skrovito, ali otvorenom vjerom, molila je srcem, a ne glasom, jer je znala da će je tako uslišiti Gospodin; i zaista je isprosila ono što je molila, jer je pouzdano prosila. To izjavljuje Sveto pismo kad veli: Ona govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo, i Gospodin ju je uslišio. Isto čitamo u psalmima: Promislite u srcima i razmislite na svojim ležajima. Isto nas to uči i Duh Sveti kad po Jeremiji veli: Iskreno se treba tebi klanjati, Gospodine.

Premila braćo, tko moli, neka ima dobro na umu kako je carinik molio s farizejem u hramu. Nije bestidno podigao oči k nebu, niti je ruke bahato ispružio, nego se udarao u prsa i priznavao grijehe skrite u srcu te zazivao u pomoć milosrđe Božje. I dok se farizej sam sebi dopadao, većma je oproštenje zavrijedio carinik koji se tako molio, jer nije nadu u spas gradio na uzdanju u svoju nedužnost – tȁ nitko nije nedužan – nego je priznavao svoje grijehe i ponizno se molio, i uslišao ga je Onaj koji poniznima prašta.

OTPJEV

R. Promotrimo kako treba da budemo u nazočnosti Boga i anđela, * i zato pjevajmo da nam pamet bude u skladu s glasom.

O. Znajmo: Bog nas neće uslišati radi brbljavosti, nego radi čista srca i skrušene duše. * I zato.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.