Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Operi ruke kaljave.
Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
O Vođo naš i Pastiru!
O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
Što tebe motri u nebu!
U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Za dobro spremni budemo.
Gospodstvo, slava, hvala, čast
Sa Ocem Sinu višnjemu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant, Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Slava Ocu.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Gospodine, kome da idemo?Ti imaš riječi života vječnoga.
Iz Knjige o Jošui
5, 13 – 6, 21
Pad Jerihona
U one dane kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oči i ugleda čovjeka kako pred njim stoji s isukanim mačem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: »Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?« A on odgovori: »Ne, ja sam vođa vojske Gospodnje, i upravo sam do šao …« Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: »Što zapovijedaš, Gospodaru, sluzi svome?« A vođa vojske Gospodnje odgovori Jošui: »Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš.« I Jošua učini tako.
A Jerihon stajaše silno utvrđen i zatvoren pred sinovima Izraelovim.
Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. Tada Gospodin reče Jošui: »Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. Svi vi ratnici obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova.
Sedmoga dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje. Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nađe.« Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im: »Uzmite Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponesu sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Gospodnjim.« A narodu reče: »Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovčegom Gospodnjim.«
I bî kako je Jošua zapovjedio narodu. Pođe sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Gospodnji iđaše za njima. Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreći: »Ne vičite i ne dajte glasa od sebe, i nijedna riječ neka se ne čuje iz vaših usta dok vam ne kažem: ‘Vičite!’ Tada neka odjekne bojna vika.« I naredi da Kovčeg Gospodnji obiđe jednom oko grada, pa se vrate u tabor i ondje prenoće.
Sutradan urani Jošua, i svećenici ponesu Kovčeg saveza. A sedam svećenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih pođu pred Kovčegom Gospodnjim. Idući trubili su u trube, ratnici iđahu pred njima, a zalaznica pak za Kovčegom Gospodnjim, dok su trube odjekivale. Tako i drugog dana obiđu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su činili šest dana. A sedmoga dana zorom ustanu i obiđu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta.
Za sedmoga obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: »Kličite bojne poklike, jer vam je Gospodin predao grad! Grad neka bude ‘herem’ Gospodinu – uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. A čuvajte se svega ukletog u gradu, da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe neka bude posvećeno Gospodinu i pohranjeno u riznicu.«
Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.
OTPJEV Usp. Iz 25, 1. 2; Heb 11, 30
R. Gospodine, ti si Bog moj; uznosim te i tvoje ime slavim * jer grad si pretvorio u hrpu kamenja i dovijeka se više obnoviti neće.
O. Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnog ophoda. * Jer grad.
Iz Homilijā o Knjizi Jošuinoj, Origena, prezbitera
(Hom. 6, 4: PG 12, 855-856)
O osvajanju Jerihona
Jerihon je opkoljen i treba ga osvojiti. No, kako osvojiti Jerihon? Ne izvlači se mač, ne upravlja se »ovan«, niti se bacaju strijele, već su jedino upotrijebljene svećeničke trube i njima se ruše zidovi Jerihona.
U Pismima često nalazimo da se Jerihon navodi kao slika svijeta. Pa i u Evanđelju, kad se govori da je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike, bez sumnje se misli na onog Adama koji je iz raja protjeran u progonstvo ovoga svijeta. I slijepci što bijahu u Jerihonu, kojima je Isus došao da im daruje vid, bili su slika onih koje je u svijetu tištila sljepoća neznanja i kojima je došao Sin Božji. Taj dakle Jerihon, to jest svijet, imao je ovdje pasti. Već tada je naime u svetim spisima naviještena propast svijeta.
Kako će on dakle biti dokrajčen? Kojim oruđem?
Glasovima trubâ, kaže. Kojih truba? Neka ti Pavao oda tu skrovitu tajnu. Poslušaj samo što kaže: Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Tada će dakle naš Gospodin Isus trubama pobijediti Jerihon i oboriti ga, tako da će se iz njega spasiti samo bludnica i sav njezin dom. Doći će, kaže, naš Gospodin Isus, a doći će uz glas truba.
Spasit će pak samo onu koja je primila njegove uhode – koja je njegove apostole smjestila u gornjim odajama, primivši ih u vjeri i poslušnosti: ovu će bludnicu pripojiti i pridružiti domu Izraelovu. Sad joj više nećemo ponavljati niti joj predbacivati staru krivnju. Nekoć bijaše bludnica, a sad je pridružena jednomu, čistom mužu, Kristu, kao čista djevica. Počuj što Apostol o njoj kaže: Sve učinih da vas zaručim s jednim zaručnikom: da vas privedem Kristu kao čistu djevicu. Njezin je bio i on sâm koji je govorio: I mi smo nekoć bili nerazumni buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka.
Želiš li još opširnije doznati kako bludnica više nije bludnica? Onda poslušaj Pavla koji govori: I vi ste neki takvi bili. Ali se opraste i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga. A da može umaknuti da ne propadne zajedno s Jerihonom, od uhoda je kao najvredniji znak spasenja primila crvenu vrpcu. Po Kristovoj naime krvi spašava se sva ova Crkva, u istom našem Gospodinu Isusu Kristu, kome je slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.
OTPJEV Iz 49, 22. 26; Iv 8, 28
R. Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. * I znat će svako tijelo da sam ja Gospodin Bog, spasitelj tvoj, i da je tvoj otkupitelj Silni Jakovljev.
O. Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja Jesam. * I znat će.
Bože, sve što je dobro od tebe dolazi. Udijeli nam dar svoga Duha, da mislimo što je pravo i to u djelo provedemo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.