Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu
Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).
Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
Ps 132 (131). Božje obećanje Davidovoj kući
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32). I.
Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
»Neću ući u šator doma svog *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustit snu na oči *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«
Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!
»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lica pomazanika svoga!«
Slava Ocu.
Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
II.
Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali, *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«
Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.
Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«
Slava Ocu.
Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
Dođite, gledajte djela Gospodnja.Divote koje na zemlji učini.
Iz Knjige o Jobu
42, 7-16
Bog opravdava Joba pred protivnicima njegovim
Kada Gospodin izgovori Jobu ove riječi, reče on Elifazu Temancu: »Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj, jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pođite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit će se za vas. Imat ću obzira prema njemu, i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.« Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i učiniše kako im je Gospodin zapovjedio. I Gospodin se obazre na Joba.
I Gospodin vrati Joba u prijašnje stanje, jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao. Tad se vratiše Jobu sva njegova braća i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci, te su jeli s njim kruh u njegovoj kući, žaleći ga i tješeći zbog svih nevolja što ih Gospodin bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.
Gospodin blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica. Imao je sedam sinova i tri kćeri. Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći.
Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina, i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.
OTPJEV Usp. Job 42, 7. 8
R. Gospodin reče Elifazu: Ti i tvoji prijatelji niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. * On će se moliti za vas.
O. Imat ću obzira prema njemu, i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni pravo govorili. * On će se.
Iz Izlaganja o Ivanovu evanđelju, svetoga Tome Akvinskoga, prezbitera
(Pogl. 14, čit. 2)
Put u pravi život
Put je sam Krist koji kaže: Ja sam put. Isus je s razlogom to rekao, jer po njemu imamo pristup k Ocu.
Ali budući da taj put nije udaljen od cilja, nego s njime sjedinjen, dodaje: Istina i život. Tako je on ujedno i put i cilj. Put je po svojoj čovječjoj naravi, cilj po svojoj božanskoj naravi. Dakle, kao čovjek govori: Ja sam put. A kao Bog dodaje: Istina i život. Tim se dvjema riječima označuje potpuno cilj toga puta.
Cilj je toga puta kraj ljudske želje. Čovjek poglavito dvije stvari želi: najprije spoznaju istine, što je samo njemu vlastito; zatim neprekidnost svoga postojanja, što je zajedničko svim stvarima. Krist je put kojim se stiže do spoznaje istine, jer je on sam istina: Vodi me, Gospodine, u istini, i ići ću tvojim putem. Krist je put kojim se stiže u život, jer je on sam život: Pokazao si putove života. Zato je kao cilj toga života označio istinu i život; a to je dvoje gore rečeno o Kristu. Prvo zato što je on život: U njemu bijaše život. Drugo zato što je on istina: On bijaše svjetlo ljudi. A svjetlo je istina.
Ako, dakle, tražiš kojim ćeš putem ići, primi Krista, jer je on put: Ovo je put, idite njime. A Augustin govori: Idi po čovjeku i doći ćeš k Bogu. Bolje je na putu i šepati nego izvan puta hrabro hodati. Jer tko na putu šepa, približava se k cilju, ako i sporo ide. A tko hoda izvan puta, toliko se više udaljuje od cilja, koliko hrabrije trči.
A ako pitaš kamo da ideš, drži se Krista, jer je on sam istina, kojoj želimo stići: Istinu će promatrati pamet moja. Ako pitaš gdje da ostaneš, drži se Krista, jer je on život: Tko mene nađe, naći će život i crpsti spasenje od Gospodina.
Drži se dakle Krista, ako želiš biti siguran, i nećeš zastraniti, jer je on put. Zato, koji se njega drže, ne hodaju po bespuću, nego pravim putem. Isto tako, tko se drži Krista, ne može biti prevaren, jer je Krist istina i uči svu istinu.
On govori: Zato sam se rodio i na svijet došao da posvjedočim za istinu. Isto tako, tko se drži Krista, ne može se uznemirivati, jer je on život i daje život, kao što kaže: Došao sam da imaju život, da ga imaju u izobilju.
OTPJEV Job, 42, 10. 11. 12; 1 Kor 10, 13
R. Gospodin vrati Joba u prijašnje stanje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao, i braća su ga tješila. * Gospodin blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje.
O. Vjeran je Bog; neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod, te mognete izdržati. * Gospodin.
Tvoj se promisao, Gospodine, u odlukama ne vara: ukloni što nam je štetno, udijeli što pomaže za vremeniti i vječni život. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.