Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.
Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.
Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.
Slava Ocu.
Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.
V.
Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.
Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.
Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.
VI.
Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Slava Ocu.
Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.
Iz Knjige o Jobu
38, 1-30
Bog posramljuje Joba
Nato Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče: Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Bokove svoje opaši ko junak: ja ću te pitat, a ti me pouči. Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; kad ga oblakom ko haljom odjenuh i ko pelenam’ ovih maglom gustom; kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je ko kakvu haljinu. Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? Ti znadeš to, tȁ davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
OTPJEV Rim 9, 20; Job 38, 3
R. Tko si ti, čovječe, da se usuđuješ prigovarati Bogu? * Zar će rukotvorina reći svome rukotvorcu: Zašto si me ovako načinio?
O. Bokove svoje opaši ko junak: ja ću te pitat, a ti me pouči. * Zar će.
Iz Homilije Pavla VI., pape, prilikom proglašenja ugandskih mučenika svetima
(AAS 56 [1964.], 905-906)
Slava mučenikâ – znak preporođenja
Ovi afrički mučenici nadodaju novu stranicu popisu pobjednika, to jest martirologiju. Tu su na djelu u isti mah i najžalosnije, ali i odlične stvari. Rekosmo stranicu, a ona je, nema sumnje, dostojna. Ona je nadodana onim izvrsnim izvješćima davne Afrike. Mi, živeći u ovom vremenu, kao ljudi male vjere, smatrali smo da ta izvješća neće nikada imati takav nastavak.
Tko je igda mogao i pomisliti – iznosimo tek primjer – da će onim uzbudljivim djelima scilitanskih mučenika, mučenika kàrtaških i utičkih mučenika »bijeloga tijesta« (massa candida), o kojima govore sveti Augustin i Prudencije, pa onda slavnim djelima egipatskih mučenika, o kojima je najpotpuniju pohvalu napisao Ivan Zlatousti, i napokon mučeničkim djelima iz vandalskog progonstva, biti u naša vremena nadodana nova izvješća koja opisuju djela učinjena ne s manje odvažnosti, djela ne manje sjajna?
Tko je mogao u duhu predosjetiti da ćemo odličnim svetim afričkim mučenicima i ispovjedaocima, poznatim iz povijesti, kao što su Ciprijan, Felicita i Perpetua, te Augustin, veliki muž, pribrojiti jednom Karla Lwangu, Matiju Mulumba Kalembu, čija su nam imena draga kao i imena njihovih dvadeset drugova? I drugi su dostojni spomena, oni koji su ispovijedajući anglikanske vjerske ustanove bili pogubljeni za Kristovo ime.
Ovi afrički mučenici zaista znače početke novoga razdoblja. Naravno, neka se pamet ne okrene prema progonstvima i vjerskim sukobima, nego prema kršćanskom i građanskom preporodu. Afrika naime, koja je orošena krvlju ovih mučenika, prvih u ovom novom razdoblju (kamo sreće, ako je to Božja volja, da su i posljednji, jer je njihova žrtva tako dragocjena!), ta se Afrika, oslobođena i samosvojna, preporađa.
Ono zlodjelo kojim su oni uništeni tako je strašno i tako značajno te postoje dostatni i veoma očiti razlozi po kojima se u moralnom pogledu oblikuje taj novi narod. Sve snažnijima postaju nove duhovne navike, koje treba predati potomstvu. Gotovo je na simboličan način izražen i potaknut naprijed prijelaz iz jednostavnog i priprostog načina življenja, u kojemu doduše nisu nedostajala neka iznimna ljudska dobra, ali je to bilo nečisto, slabašno i kao u svom vlastitom sužanjstvu, prijelaz prema građanskoj izobrazbi u kojoj se traže uzvišenija značenja ljudske misli i viši oblici društvenog života.
OTPJEV
R. Nas koji se borimo i ostajemo u vjeri združeni gleda Bog, gledaju nas njegovi anđeli, gleda nas i Krist. * Kolika li dostojanstva, kolike li slave i sreće stupiti pred Boga i od Krista suca biti okrunjen, aleluja.
O. Borimo se svim silama i u smrtni čas pokazat ćemo se nepokvarena duha, cjelovite vjere i krepostima urešeni. * Kolika.
Bože, ti hoćeš da krv mučenika bude sjeme novih kršćana. Oplodi njivu svoje Crkve, natopljenu krvlju afričkih mučenika Karla i drugova, da donosi obilnu žetvu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.