Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Knjige o Jobu
32, 1-6; 33, 1-22
Elihu govori o misteriju Boga
Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja, jer nisu više našli ništa što bi odgovorili, te su tako Boga osudili. Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imali odgovora u ustima, planu od srdžbe.
I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. Iskreno će ti zborit srce moje, usne će čistu izreći istinu. Tȁ i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene: Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; zato ja strahom tebe morit neću, ruka te moja neće pritisnuti.
Dakle, na moje uši si rekao – posve sam jasno tvoje čuo riječi: »Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. Al On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.«
Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit se ne može. Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? Bog zbori nama jednom i dva puta, al čovjek na to pažnju ne obraća, u snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, da dušu njegovu spasi od jame, i život mu od puta u Podzemlje.
Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
OTPJEV Rim 11, 33-34
R. O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! * Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!
O. Tko je upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? * Kako su.
Iz Poticaja na mučeništvo, Origena, prezbitera
Sudionici u Kristovim patnjama bit će sudionici i u utjehi
Ako prijeđosmo iz smrti u život, jer smo iz nevjere prešli k vjeri, nemojmo se čuditi ako nas svijet mrzi. Nitko od onih koji ne prijeđoše iz smrti u život, već ostadoše u smrti, ne može voljeti one što su, da se tako izrazim, iz tamne kuće smrti prešli u zgradu životnog svjetla, sačinjenu od živoga kamenja.
Isus je za nas položio svoju dušu. Položimo je dakle i mi: uistinu, ne za nj, nego za sebe. Hoću reći: za one koje treba izgraditi naše mučeništvo.
Kršćanine, za nas je došao trenutak slave. Veli Apostol: Ali ne samo to, nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava. Samo je Božja ljubav izlivena u srcima našim po Duhu Svetom.
Ako je istina ono: kao što su izobilne Kristove patnje, jednako je tako obilata i utjeha po Kristu, onda valja s najvećim žarom prihvatiti Kristove patnje. Neka one budu u nama obilate, ako težimo za bogatom utjehom. Nju postižu svi koji tuguju, ali možda ne u istoj mjeri, jer kad bi utjeha bila jednaka, ne bi bilo napisano: Kao što se patnje Kristove preobilno izlijevaju na nas, tako preobilna biva i naša utjeha.
Sudionici u patnjama, već prema mjeri mukâ što ih trpe s Kristom, bit će sudionici i utjehe. Neka vas to pouči onaj koji je s pouzdanjem rekao: Znajući, kao što ste sudrugovi u patnjama, tako ćete biti i u utjehi.
Bog preko proroka veli: U prikladno sam te vrijeme poslušao i pomogao ti u vrijeme spasenja. Koje je drugo vrijeme prikladnije od onoga kad nas, zbog naše odanosti Bogu u Kristu, svečano pod stražom vuku naokolo kao ponižene, a zapravo smo pobjednici.
Kristovi naime mučenici s njime razoružavaju vlasti i moći, i s njime slave pobjedu nad njima. Budući da su bili sudionici u njegovim mukama, imaju udio i u onome što je on trpeći junački izveo. Koji bi onda drugi dan bio dan spasenja ako ne dan kad smo na taj način odavde otišli?
Ali opominjem da nikoga ni u čemu ne vrijeđate, da naša služba ne bi bila kuđena. U svemu se pokazujte kao Božji službenici, u mnogoj strpljivosti. Govorite: A sada, što je moje iščekivanje? Zar nije Gospodin?
OTPJEV Ef 6, 12. 14. 13
R. Nije nam se boriti protiv krvi i tijela, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljačâ ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. * Opašite bedra istinom!
O. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se u svemu savršenima! * Opašite.
Bože, ti nas bodriš mučeničkim svjedočenjem svetog Marcelina i Petra. Daj da po njihovu primjeru napredujemo i ustrajemo u dobru! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.