Sv. Justin – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20). I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.

U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«

Slava Ocu.

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.

Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!

Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;

one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«

»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«

Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,

pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

Iz Knjige o Jobu

31, 1-8. 13-23. 35-37

Jobova obrana

Reče Job: Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? Tȁ nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? Nek me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

Ako kada prezreh pravo sluge svoga ili služavke, sa mnom kad su se parbili, što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit kad račun zatraži? Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine? Jesam li kada sâm svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? Tȁ od mladosti ko otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? Ako sam ruku na nevina podigao znajuć da mi je na vratima branitelj, nek se rame moje od pleća odvali, i neka mi ruka od lakta otpadne! Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

O kad bi kog bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek mi optužnicu napiše protivnik, i ja ću je nosit na svome ramenu, čelo ću njome ko krunom uresit. Dat ću mu račun o svojim koracima, i poput kneza pred njega ću stupiti.

OTPJEV Job 31, 3; Izr 15, 3; Job 31. 4

R. Nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? * Oči su Gospodnje na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.

O. Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? * Oči su.

Iz Spisa o mučeništvu svetoga Justina i njegovih drugova

(Pogl. 1-5: usp. PG 6, 1566-1571)

Pristao sam uz pravi nauk kršćana

Ti uhvaćeni sveti bjehu dovedeni u Rim pred upravitelja imenom Rustik. Kad su stavljeni pred sudište, upravitelj Rustik reče Justinu: »Prije svega trebaš vjerovati u bogove i biti poslušan carevima.« Justin odvrati: »Nije dopušteno optužiti nas ili uhvatiti poradi toga što se pokoravamo zapovijedima našeg Spasitelja Isusa Krista.«

Rustik reče: »Kojih si nauka sljedbenik?« Justin odgovori: »Sve sam doduše nauke pokušavao izučiti, ali sam pristao uz istinite, to jest kršćanske, makar se ne dale dokazati onima koji se nalaze u zabludama.«

Upravitelj Rustik kaza: »Zar su, bijedniče, te nauke za te dokazane?« Justin odvrati: »Da, dokle god ih slijedim s ispravnom vjerom.«

Upravitelj Rustik upita: »Kakva je to vjera?« Justin reče: »Mi kršćani štujemo Boga, o kojemu držimo da je od početka jedan, da je stvoritelj i rukotvorac svega stvorenja, vidljivog i nevidljivog. Štujemo i Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega. Proroci su ga unaprijed najavili da će doći ljudskome rodu kao vjesnik spasenja i učitelj izvrsnih učenika. A ja, jer sam čovjek, smatram da pred njegovim neizmjernim božanstvom izgovaram samo neznatne stvari. Priznajem proročku moć jer njome je bio unaprijed najavljen onaj o kojemu maločas rekoh da je Sin Božji. Ja znam da su o njegovu dolasku proricali proroci nadahnuti od Boga.«

Rustik doda: »Ti si, zar ne, kršćanin?« Justin će na to: »Da, kršćanin sam.«

Upravitelj kaza Justinu: »Slušaj, veliš da si učen i smatraš da su ti poznate istinite nauke. Ako izbičevan bičevima platiš glavom, jesi li uvjeren da ćeš uzići na nebo?« Justin odgovori: »Nadam se da će mi to biti dom, ako ovo podnesem. Znadem da je božanska milost sačuvana sve do svršetka svega svijeta onima koji pošteno žive.«

Upravitelj Rustik kaza: »Prema tome, ti sumnjaš da ćeš uzići na nebo i da ćeš dobiti neku prikladnu nagradu?« Justin odvrati: »Uopće ne sumnjam, već pouzdano znam i držim za najstalnije.«

Rustik upravitelj kaza: »Uostalom, prijeđimo na samu stvar. Ona je nužna i hitna. Skupite se dakle i jednodušno žrtvujte bogovima.« Justin reče: »Nitko tko ispravno misli neće iz pobožnosti pasti u bezbožnost.«

Upravitelj Rustik reče: »Ako ne izvršite što je zapovjeđeno, bit ćete bez milosrđa mučeni.« Justin će na to: »Baš nam je želja da se mučeni poradi Gospodina našega Isusa Krista spasimo. To će nam pribaviti spasenje i povjerenje pred strašnijim i općim sudom Gospodina našega i Spasitelja.«

Na isti način rekoše i ostali mučenici: »Čini što te volja, mi smo kršćani i nećemo žrtvovati krivim bogovima.«

Upravitelj Rustik izreče zatim ovu presudu: »Budući da nisu htjeli žrtvovati bogovima i poslušati carsku naredbu, neka budu odvedeni, izbijeni bičevima i neka podnesu smrtnu kaznu prema odredbi zakonâ.« Sveti su mučenici, slaveći Boga, izvedeni na uobičajeno mjesto. Bila im je odrubljena glava i tako su dovršili mučeništvo u ispovijedanju Gospodina.

OTPJEV Dj 20, 21. 24; Rim 1, 16

R. Ničega se ne bojim dok svjedočim vjeru u Gospodina našega Isusa Krista. * Ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Božje.

O. Ne stidim se evanđelja. Ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. * Ni najmanje.

Bože, ti si svetog mučenika Justina po ludosti križa naučio najizvrsnije znanje, Isusa Krista. Daj da se i mi, njegovim zagovorom, odupremo svim zabludama i postignemu čvrstoću vjere! Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.