Pohod Blažene Djevice Marije – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Psalmi i antifone kao na Zajedničkom slavlju B. D. Marije.

Ps 24 (23)

Kad je ovaj psalam uzet kao Pozivnik, mjesto njega se ovdje uzima psalam 95 (94).

Ant. 1. Marija primi blagoslov od Gospodina i dobrotu joj iskaza Bog, njezin Spasitelj.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.

On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«

»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu.

Ant. Marija primi blagoslov od Gospodina i dobrotu joj iskaza Bog, njezin Spasitelj.

Ps 46 (45)

Ant. 2. Višnji posveti šator svoj.

Bog nam je zaklon i utvrda, *
pomoćnik spreman u nevolji.

Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, *
kad se bregovi ruše u srce mora.

Nek buče i bjesne valovi morski, *
nek bregovi dršću od žestine njihove:

s nama je Gospodin nad Vojskama, *
naša je utvrda Bog Jakovljev!

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, *
presveti šator Višnjega.

Bog je sred njega, poljuljat se neće, *
od rane zore Bog mu pomaže.

Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, *
kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:

s nama je Gospodin nad Vojskama, *
naša je utvrda Bog Jakovljev!

Dođite, gledajte djela Gospodnja, *
strahote koje on na zemlji učini.

Do nakraj zemlje on ratove prekida, †
lukove krši i lomi koplja, *
štitove ognjem sažiže.

Prestanite i znajte da sam ja Bog, *
uzvišen nad pucima,
nad svom zemljom uzvišen!

S nama je Gospodin nad Vojskama, *
naša je utvrda Bog Jakovljev!

Slava Ocu.

Ant. Višnji posveti šator svoj.

Ps 87 (86)

Ant. 3. Divote se govore o tebi, Djevo Marijo.

Zdanje svoje na svetim gorama *
ljubi Gospodin;

draža su mu vrata sionska *
nego svi šatori Jakovljevi.

Divote se govore o tebi, *
grade Božji!

»Evo, Rahab i Babilon brojit ću *
k onima što me štuju;

Filisteja i Tir i narod etiopski – *
i oni su rođeni ondje.«

O Sionu se govori: †
»Ovaj i onaj u njemu je rođen! *
Svevišnji ga utemelji!«

Gospodin će zapisati u knjigu naroda: *
»Ovi su rođeni ondje.«

I pjevat će igrajući kolo: *
»Svi su izvori moji u tebi!«

Slava Ocu.

Ant. Divote se govore o tebi, Djevo Marijo.

Pouči me da se tvoga držim Zakona.I čuvat ću ga svim srcem.

Iz Pjesme nad pjesmama

2, 8-14; 8, 6-7

Dolazak ljubljenoga

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. Dragi moj podiže glas i govori mi: »Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi. Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno. Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Gospodnjeg. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe.«

OTPJEV Lk 1, 41b-43. 44

R. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! * Tȁ otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni?

O. Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. * Tȁ otkuda.

Iz Homilija svetog Bede Časnoga, prezbitera

(Knj. 1, 4: CCL 122, 25-26. 30)

Marija veliča Gospodina koji je u njoj na djelu

Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu, spasitelju mojemu. Tim riječima ona ponajprije priznaje darove koji su posebno njoj dodijeljeni, a zatim općenito nabraja dobročinstva kojima Bog neprekidno obdaruje ljudski rod.

Duša onoga veliča Gospodina koji sve osjećaje čovjekove usmjeruje na hvalu i službu Bogu. A on opsluživanjem Božjih zapovijedi pokazuje da stalno razmišlja o moći njegova veličanstva.

U Bogu se, svome Spasitelju, raduje duh onoga koga veseli jedino sjećanje na svoga Stvoritelja, u kojemu je nada vječnoga spasa.

Te riječi doduše odlično pristaju svima savršenima, ali je ipak najviše dolikovalo da ih kaže blažena Bogorodica. Ona je povlasticom posebne zasluge plamtjela od duhovne ljubavi prema onome čijem se je tjelesnom začeću radovala.

Ona je s pravom mogla više od ostalih svetih kliktati s posebnim oduševljenjem u Isusu, to jest u svome Spasitelju. Njoj je naime bilo znano da će vremenitim rođenjem iz njezina tijela biti rođen onaj o kojemu je znala da je vječni tvorac spasa. U jednoj i istoj osobi on je uistinu i njezin sin i Gospodin.

Jer mi učini velike stvari koji je moćan, i sveto je ime njegovo. Prema tome, ništa ne pripisuje svojim zaslugama. Svu svoju veličinu smatra darom onoga koji – po naravi moćan i velik – svoje vjerne od malenih i slabih čini snažnima i velikima.

Dobro je što je nadodala: I sveto je ime njegovo. Time je potakla slušatelje i poučila sve do kojih dopru njezine riječi da se uzdižu k vjeri i zazivanju njegova imena što i oni mogu biti dionici vječne svetosti i istinskoga spasenja. Tako je prema proročanstvu: Svatko tko zazove ime Gospodnje, bit će spašen. To je ime o kojem je prije rečeno: I uzradova se duh moj u Bogu, spasenju mojemu.

Tako je u svetoj Crkvi nastao običaj, odličan i nadasve spasonosan, da svi svakoga dana pjevaju Marijin himan sa psalmima večernje pohvale. Češće sjećanje tim himnom na Gospodnje utjelovljenje potiče dušu vjernika na duh pobožnosti. Jednako tako i češće razmatranje primjera njegove Roditeljice osnažuje u postojanoj kreposti. Dobro je što se ljudima svidjelo da to čine kod večernje, da se naša pamet, preko dana izmorena i rastresena raznolikim mislima, pred počinak sabere sva na razmišljanje o sebi.

OTPJEV Lk 1, 45-46; Ps 66, 16

R. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina. Tada Marija reče: * Veliča duša moja Gospodina.

O. Dođite, počujte i pripovjedit ću što učini Bog duši mojoj. * Veliča.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući, vjekovječni Bože, ti si nadahnuo Blaženu Djevicu Mariju, dok je nosila tvoga Sina, da pohodi Elizabetu. Daj da budemo poslušni poticajima tvoga Duha, te s Djevicom sveudilj tebe veličamo! Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.