Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk 14, 33). I.
Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Slava Ocu.
Ant. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
II.
Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
III.
Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Slava Ocu.
Ant. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
Iz Knjige o Jobu
12, 1-25
Job izlaže da je Božja moć nad svakom ljudskom mudrošću
Job progovori i reče: Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. Al’ i ja znam ko i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam – pravednik neporočan! Prezirat je nesretnika – sretni misle, udariti treba onog što posrće! Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
Ali, pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. Gušteri zemlje to će ti protumačit, ribe u moru ispripovjedit će ti. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila? U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
Zar uhom mi ne sudimo besjedu ko što kušamo nepcem okus jela? Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom i pipaju u tmini bez svjetlosti, glavinjajući poput pijanaca.
OTPJEV Job 12, 13. 14; 23, 13
R. U Boga je mudrost i snaga, u Njemu je savjet i sva razumnost. * Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
O. Al htjedne li štogod, tko će ga odvratit? Što zaželi dušom, to će ispuniti. * Što razgradi.
Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi, svetoga Grgura Velikog, pape
(Knj. 10, 47-48: PL 75, 946-947)
Unutarnji svjedok
Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori. Slabi se duh često, dok prima ljudske pohvale o dobrim činima, uzdiže izvanjskom radošću te nju pretpostavlja onome što iznutra žudi i rado ostaje samo pri onome što izvana čuje; tako se on raduje ne po tome što jest blažen, već što ga nazivlju blaženim. Budući da živo želi čuti o svojoj pohvali, brzo napušta ono što je započeo činiti. Tako ga od Boga udaljuje ono što se činilo da ga u Bogu treba hvaliti.
Katkada se naš duh trajno oslanja na pravedne čine, i opet znade primiti ljudsku porugu; čini divna djela, a prima podsmijeh; i onaj koji je uspio izvana dobiti pohvalu, udaren klevetama, vraća se samome sebi te se u sebi još više oslanja na Boga jer izvana nije našao ono što bi ga umirilo. Sva se nada učvršćuje na Stvoritelju, a podsmijehu može odoljeti samo unutarnje uvjerenje. Rastužen duh Bogu postaje to bliži što je dalji od ljudske hvale i naklonosti. On se oslanja na molitvu i, izvana pritisnut, nastoji što bolje prodrijeti u ono što je unutarnje.
Stoga je lijepo rečeno u Jobovoj knjizi: Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori, jer tek kad su lišeni dobara, pokazuju kakvog svjedoka traže za svoje čine. Dok se takvi raskajani u molitvi saberu, iznutra osjećaju višnju pouku te ne traže izvana ljudsku hvalu.
Valja primijetiti kako je dobro uneseno »ja sam na podsmijeh«, jer ima i takvih koje ljudski podsmijeh tišti, a ipak ih ni Bog ne uslišava. Ako naime, podsmijeh nastaje zbog naše krivnje, onda nemamo nikakve zasluge u njemu.
Na podsmijeh ja sam – pravednik neporočan. Mudrost se ovoga svijeta sastoji u tom da se prekrije srce prijevarno, da se osjećaji sakriju riječima, da se lažno pokaže istinitim, a istinito da se pokazuje kao lažno.
Naprotiv, mudrost je pravednička u tome da ništa izvana ne hini, da osjećaje riječima očituje, istinito ljubi, lažno izbjegava, dobro drugima badava čini, a zlo više podnosi nego drugima čini; on ne traži nikakvu osvetu za nepravdu, a radi istine i klevetu smatra bogatstvom. No takva je neporočnost pravednika na podsmijeh drugima, jer mudraci ovoga svijeta krepost iskrenosti smatraju ludošću. Sve što netko čini neporočno, oni smatraju glupim, a sve što činom netko istinitim potvrđuje, zvuči tjelesnome čovjeku kao ludost.
OTPJEV Ps 119, 104-105; Iv 6, 69
R. Mrzim sve putove lažne. * Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
O. Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! * Tvoja riječ.
Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja: da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.