Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
K preslavnomu Tijelu glas,
I Krv dragu proslavite,
Što je proli za sve nas.
Ljudskog roda Kralj i Spas.
Dan je svima smrtnicima,
Djeva nam ga porodi,
Zrnje riječi Božijih,
A na kraju vjernicima
Divan spomen ostavi.
Spas na gozbi posljednjoj,
Sav je zakon obdržao
On u hrani vazmenoj
Sama sebe družbi svoj.
Gospod zbori i kruh biva
Svetim tijelom Njegovim,
Okom toga ne vidim,
Ali sama vjera živa
Kazuje bezazlenim.
Klanjajmo se smjerno mi,
Stari zakon žrtvi novoj
Nek se sada ukloni,
Nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu
Hvala s pjesmom radosnom,
Častimo ih dušom svom,
K Duhu Svetom nek se vinu
Glasi s dikom jednakom. Amen.
Ps 111 (110)
Ant. 1. Milosrdan Gospodin hranu daje štovateljima svojim kao spomen-čin na svoja čudesna djela.
Hvalit ću Gospodina svim srcem svojim *
u zboru pravednika, u zajednici njihovoj.
Silna su djela Gospodnja, *
nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube.
Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, *
i pravda njegova ostaje dovijeka.
Čudesima svojim spomen postavi, *
milostiv je Gospodin i milosrdan.
Hranu dade štovateljima svojim, *
dovijeka se sjeća svoga Saveza.
Silna djela svoja objavi svom narodu, *
u posjed im dade zemlju pogana.
Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, *
stalne su sve naredbe njegove,
utvrđene za sva vremena, dovijeka, *
sazdane na istini i na pravdi.
On posla spasenje svom narodu, †
Savez svoj postavi zauvijek: *
sveto je i strašno ime njegovo!
Početak mudrosti strah Gospodnji! †
Mudro čine koji ga poštuju. *
Slava njegova ostaje dovijeka!
Slava Ocu.
Ant. Milosrdan Gospodin hranu daje štovateljima svojim kao spomen-čin na svoja čudesna djela.
Ps 147
Ant. 2. Gospodin mir daje Crkvi svojoj i pšenicom nas hrani najboljom.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme, *
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih, *
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim, *
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju, *
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje, *
prosipa mraz poput pepela.
On sipa grȁd kao zalogaje, *
voda mrzne od njegove studeni.
Riječ svoju pošalje, i vode se tope; *
dunu vjetrom, i vode otječu.
Riječ svoju on objavi Jakovu, *
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu: *
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin mir daje Crkvi svojoj i pšenicom nas hrani najboljom.
Hvalospjev (Otk 11, 17b-18; 12, 10b-12a)
Ant. 3. Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vama kruh s neba, kruh istiniti, aleluja!
Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †
koji jesi i koji bijaše, *
zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku
i zakraljio se!
Gnjeviše se narodi,
ali dođe srdžba tvoja, *
i čas da se sudi mrtvima
i naplata dade slugama
tvojim prorocima i svetima *
i svima koji se boje imena tvoga,
malima i velikima.
Sada nasta spasenje i snaga †
i kraljevstvo Boga našega *
i vlast Pomazanika njegova!
Jer zbačen je tužitelj braće naše *
koji ih dan i noć optuživaše
pred Bogom našim.
Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †
i riječju svoga svjedočanstva: *
nisu ljubili života svoga
– sve do smrti.
Zato, veselite se, nebesa, *
i svi nebesnici!
Slava Ocu.
Ant. Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vama kruh s neba, kruh istiniti, aleluja!
Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; tȁ svi smo dionici jednoga kruha.
Nahranio ih je kruhom nebeskim, * aleluja, aleluja. Nahranio.Čovjek blagovaše kruh Jakih. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu. Nahranio.
Ant. O kako je sladak, Gospodine, duh tvoj, koji kao slast svoju dijeliš sinovima svojim; kruhom preslatkim koji s neba daješ, gladne napunjaš dobrima, bahate oholice napuštaš prazne.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. O kako je sladak, Gospodine, duh tvoj, koji kao slast svoju dijeliš sinovima svojim; kruhom preslatkim koji s neba daješ, gladne napunjaš dobrima, bahate oholice napuštaš prazne.
Krist je na večeri, na koju sve poziva, predao svoje tijelo i krv za život svijeta. Njemu se pomolimo riječima:
Kriste, kruše nebeski, daj nam život vječni.
Kriste, Sine Boga živoga, naložio si da euharistijsku večeru činimo tebi na spomen;
– Crkvu svoju obogaćuj vjernim slavljenjem otajstava.
Kriste, jedini svećeniče Svevišnjega, povjerio si svećenicima da prinose otajstva;
– daj da životom odraze što u znakovima slave.
Kriste, mano s neba, ti sve koji od jednog kruha blaguju jednim činiš tijelom:
– ojačaj mir i slogu svih koji u te vjeruju.
Kriste, nebeski liječniče, ti svojim kruhom daješ lijek besmrtnosti i zalog uskrsnuća;
– vrati bolesnima zdravlje a grešnicima živu nadu.
Kriste, Kralju koji ćeš doći, naredio si da slavimo tvoja otajstva navješćujući tvoju smrt dok ne dođeš;
– sve koji u tebi usnuše učini dionicima svoga uskrsnuća.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Gospodine Isuse Kriste, u divnom otajstvu ostavio si nam spomen svoje Muke. Daj da tako slavimo svete tajne tvoga tijela i krvi da vazda uživamo plod tvog otkupljenja. Koji živiš.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.