Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Ti površje razdjeljuješ,
Vodènu silu suzbijaš,
Iznad nje kopno uzdižeš.
I šarnog cvijeća nakite,
Da nosi rod u obilju
I daje hranu ugodnu.
Iscijeli rosom milosti,
Da pere grijehe suzama
I kroti žudnje buntovne.
Sa napašću se ne igra,
U pravoj sreći uživa,
Od smrtnog bježi otrova.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 137 (136), 1-6. Prognanikova pjesma
Ovo tjelesno izgnanstvo naroda treba shvatiti kao primjer duhovnog zatočeništva (Sv. Hilarije).
Ant. 1. Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim.
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo *
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo *
harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši *
zaiskaše od nas da pjevamo,
naši mučitelji da se veselimo: *
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo *
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja, *
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi *
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem *
vrh svake radosti svoje!
Slava Ocu.
Ant. Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim.
Ps 138 (137). Pjesma zahvalnica
Kraljevi zemaljski donijet će svoju slavu u sveti grad (usp. Otk 21, 24).
Ant. 2. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca *
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi, *
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem *
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao *
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me, *
dušu si moju pokrijepio.
Nek ti zahvaljuju, Gospodine,
svi kraljevi zemlje *
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje: *
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
Zaista, uzvišen je Gospodin,
ali gleda na ponizna, *
a oholicu izdaleka poznaje.
Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš, †
pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana; *
tvoja me desnica spasava!
Gospodin će dovršiti što započe za me! †
Gospodine, vječna je ljubav tvoja: *
djelo ruku svojih ne zapusti!
Slava Ocu.
Ant. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.
Hvalospjev (Otk 4, 11; 5, 9. 10. 12). Hvalospjev otkupljenih
Ant. 3. Dostojan je zaklani Jaganjac primiti čast i slavu.
Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio *
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!
Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
Jer si bio zaklan †
i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.
Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Dostojan je zaklani Jaganjac primiti čast i slavu.
Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!
Pokazat ćeš mi puninu radosti * lica svoga, Gospodine. Pokazat ćeš.Tebi zdesna je blaženstvo vječno. * Lica svoga, Gospodine. Slava Ocu. Pokazat ćeš.
Ant. I nama, Gospodine, učini velika djela, jer ti si Svesilni i sveto je ime tvoje.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. I nama, Gospodine, učini velika djela, jer ti si Svesilni i sveto je ime tvoje.
Uskliknimo i iskrena srca zavapijmo Kristu, koji svoj narod jača:
Usliši nas, Gospodine, i vazda ćemo te slaviti.
Kriste, snago naša, vjernicima svojim, koje si pozvao k svojoj istini,
– daj vjeru i ustrajnost.
Duhom svoje mudrosti upravljaj one koji su na vlasti:
– pameti im upravljaj da nas u miru vode.
Mnoštvo si u pustinji nahranio kruhom:
– nauči i nas da i mi svoj kruh dijelimo s gladnima.
Daj da državnici ne gledaju samo na svoj narod,
– već da i druge narode poštuju i za sve se brinu.
Našoj braći koja su usnula daj život i uskrsnuće
– kad se dođeš proslaviti u onima koji su uzvjerovali.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Pred tvojim se licem, Gospodine, molimo i dobroti se tvojoj utječemo: daj da u srcu trajno razmišljamo o onome što svojim ustima ispovijedamo. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.