Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36).
I.
Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!
Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.
Slava Ocu.
Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
II.
Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!
Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!
Slava Ocu.
Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
III.
Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.
I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.
Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.
Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.
Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!
Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!
Slava Ocu.
Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
Do oblaka je, Gospodine, vjernost tvoja.A sudovi tvoji ko duboko more.
Iz Knjige Propovjednika
11, 7 – 12, 14
Izreke o starosti
Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce. Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći.
Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa. I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine, kad ćeš reći: »Ne mile mi se.« Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci, i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; kad se zatvore ulična vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.
Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skače više, i koprov plot puca, jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već se kreću ulicama. Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru; i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.
Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod učio mudrosti, te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. Ujedno se Propovjednik trudio pronaći prikladne riječi i izravno izraziti istinu.
Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojeg stada.
I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga, i da mnogo učenje umara tijelo.
Čujmo svemu završnu riječ: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.« Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.
OTPJEV Ps 71, 17. 9; usp. Ps 16, 11
R. Bože, ti mi bijaše učitelj od moje mladosti, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. * Ne zabaci me u starosti!
O. Pokazat ćeš mi puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno. * Ne zabaci.
Iz Tumačenja o Knjizi Propovjednika, svetoga Grgura, agrigentskog biskupa
(Knj. 10, 2: PG 98, 1138-1139)
Pristupite Gospodinu i prosvijetlite se
Ljupka je, govori Propovjednik, svjetlost i veoma je ugodno svojim očima promatrati sjajno sunce. Kad bi nestalo svjetlosti, svijet bi bio bez svog oblika i života na njemu ne bi bilo. Zato je Mojsije, koji je Boga gledao, rekao: I vidje Bog da je svjetlost dobra. Dobro je da mislimo na ono silno i pravo vječno svjetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka što dolazi na ovaj svijet, Krista naime uzdržavatelja i otkupitelja svijeta koji je postao čovjekom i posvema primio naše ljudsko obličje. O njemu govori prorok David: Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom – kojemu je ime Gospodin – i kličite pred njim!
Ljupkom je nazvao svjetlost i navijestio je da je ugodno svojim očima vidjeti sunce slave, Krista, koji je za vrijeme svog božanskog učovječenja rekao: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. A ovo je sud: Svjetlost je došla na svijet. Tako, dakle, ovim sunčanim svjetlom koje gledamo svojim tjelesnim očima unaprijed je navijestio duhovno Sunce pravde koje je bilo vrlo ugodno onima koji su bili dostojni da ih ono poučava te ga svojim očima promatraju gdje među ljudima boravi i živi kao čovjek, a ipak nijedan mu čovjek nije bio ravan. Bio je pravi Bog te je stoga činio da slijepi gledaju, hromi hodaju i gluhi čuju, gubave je liječio, mrtvima je naređivao da se u život vrate i vraćali su se.
Zato je i sada vrlo ugodno da svoje duhovne oči u njega upremo, njegovu jednostavnu i božansku ljepotu promatramo i o njoj u sebi premišljamo; vrlo je ugodno da nas udioništvo u njemu i njegovo priopćavanje prosvjetljuje, urešuje, dušu nam milinom ispunja i svetost nam udjeljuje, razbor nam daje, te nas konačno ispunja božanskim divljenjem, što se sve ostvaruje svednevice za našega zemaljskog života. To je označio mudri Propovjednik riječima: Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek tome veseli. Svaku radost zapravo daje Sunce pravde svima koji ga promatraju. O njemu je rekao prorok David: Neka se raduju pred Bogom, neka kliču od radosti. I opet: Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima.
OTPJEV Ps 34, 4. 6; Kol 1, 12-13
R. Veličajte sa mnom Gospodina, uzvisujmo ime njegovo zajedno! * U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša.
O. On nas osposobi za udioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame. * U njega.
Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.