Petak, 7. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Što pjevamo je bdijući.
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
I pokorničkim suzama
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Oprosti svojim slugama
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Odasvud štiti, brani nas
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.
Psalmodija

Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj

Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34).

I.

Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!

U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;

u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.

Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.

Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.

Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?

Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.

Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!

Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.

Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.

Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.

Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.

Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.

Slava Ocu.

Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

II.

Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;

po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!

Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.

Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!

Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!

Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!

Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!

Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.

Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,

ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Slava Ocu.

Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

III.

Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!

Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.

Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.

Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.

Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.

Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.

Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.

Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Slava Ocu.

Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

Gospodin će nas naučiti svojim putovima.I hodit ćemo stazama njegovim.

Prvo čitanje

Iz Knjige Propovjednika

8, 5 – 9, 10

Utjeha mudraca

Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. Jer postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo, jer on ne zna što će biti; a tko mu može kazati kad će što biti? Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opačina izbavlja onoga koji je čini. Sve ovo vidjeh pazeći na sve što se čini pod suncem, kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću.

Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako činili. I to je ispraznost. Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo. I grešnik koji čini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da će biti sretni oni koji se boje Boga, jer ga se boje. Ali opak čovjek neće biti sretan i neće produljivati svoje dane ni kao sjena, jer se ne boji Boga.

Ali je na zemlji ispraznost, te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.

Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem.

Poslije svih napora da dokučim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, čovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noću. Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista – nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna.

Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. Svima je ista kob, pravednomu kao i opakomu, čistomu i nečistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.

Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. Jer onaj tko je među živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.

Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem.

Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo. U svako doba nosi haljine bijele, i ulja nek ne ponestane na tvojoj glavi. Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.

OTPJEV 1 Kor, 2, 9-10; Prop 8, 17

R. Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. * A nama to Bog objavi po Duhu, jer Duh sve proniče, i dubine Božje.

O. Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista – nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. * A nama.

Drugo čitanje

Iz Tumačenja o Knjizi Propovjednika, svetoga Grgura, agrigentskog biskupa

(Knj. 8, 6: PG 98, 1071-1074)

Neka klikće duša moja u Gospodinu

Zato s radošću jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu već prije svidjelo tvoje djelo.

Ako te riječi želimo učiniti jasnima i razumljivima, onda možemo nedvosmisleno reći da je u njima sadržan očit poticaj Propovjednika da prigrlimo neporočan način življenja te, iskrena srca vjerom poučeni o Bogu, s radošću jedemo svoj kruh i vesela srca pijemo svoje vino; da ne izgovaramo zlobne ni dvosmislene riječi, već da uvijek radije pravo mislimo i koliko nam je moguće milosrđem i darežljivošću u pomoć priteknemo potrebnima i prosjacima: u jednu riječ, da prigrlimo misli i čine samome Bogu ugodne.

Anagoški smisao nas uzdiže k uzvišenijem poimanju te nas uči da više cijenimo nebeski i otajstveni kruh koji je s neba sišao i donio život svijetu. Duhovno vino koje vesela srca pijemo jest vino koje je poteklo iz boka prave loze za vrijeme spasonosne muke. O tome govori Evanđelje našega spasenja: Kad Isus uze kruh, i izreče riječi blagoslova, reče svojim svetim učenicima i apostolima: Uzmite i jedite: ovo je moje tijelo koje se za vas predaje na otpuštenje grijeha; isto tako uze i čašu te reče: Pijte iz nje svi: ovo je moja krv novoga saveza koja se prolijeva za vas i za mnoge na otpuštenje grijeha. Koji jedu ovaj kruh i piju ovo otajstveno vino, istinski se raduju i kliču, i mogu uzviknuti: Srce si nam obradovao.

Mislim također da je Božja mudrost za ovaj kruh i ovo vino već u knjizi Izreka označila da on postoji po sebi samome, a to je Krist naš Spasitelj, kad je rekla: Dođite, jedite moj kruh i pijte vino koje sam vam pripravila, označujući otajstveno sudjelovanje u samoj Riječi. Po samome dostojanstvu takvima u svako vrijeme pristoji odjeća i djela svjetlosti te imaju biti poput sjajnoga svjetla, kako je i sam Gospodin rekao u Evanđelju: Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. A njihova glava vazda treba biti oblivena uljem, to jest Duhom istine, koji štiti i brani od svake nepravde grijeha.

OTPJEV Ps 16, 89. 5

R. Gospodin mi je zdesna da ne posrnem. * Stog mi se raduje srce i kliče duša.

O. Gospodin mi je baština i čaša. * Stog.

Molitva

Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.