Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69). IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Iz Knjige Propovjednika
6, 12 – 7, 29
Nemoj znati više no što je potrebno
Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?
Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja. Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek primi k srcu! Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja.
Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka. Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost. Jer smijeh od mudraca čini luđaka, i veselje kvari srce. Bolji je svršetak stvari nego njezin početak, i bolja je strpljivost od oholosti.
Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka. Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje. Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja. Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.
Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio? U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo, da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti. Svašta vidjeh u svojem ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti. Ne budi prepravedan, i ne budi premudar; zašto da se uništavaš? Ne budi preopak, i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena? Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.
Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika. Na zemlji nema pravednika koji čineći dobro ne bi nikad sagriješio. I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao; a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao.
Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva. Ono što jest daleko je i duboko, tako duboko – tko da i pronađe?
I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje. Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.
Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik. I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka – jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne.
OTPJEV Izr 20, 9; Prop 7, 21; 1 Iv 1, 8. 9
R. Tko može reći: Očistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga? * Na zemlji nema pravednika koji čineći dobro ne bi nikad sagriješio.
O. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je Bog i pravedan. * Na zemlji.
Iz Pouka svetog Kolumbana, opata
(Instr. 1 de Fide, 3-5: Opera., Dublin, 1957, pp. 62-66)
Uzvišena Božja dubina
Bog je svugdje, sav neizmjeran, i svemu veoma bliz, prema njegovu svjedočanstvu: Ja sam Bog bliski, ne daleki. Nemojmo zato Boga tražiti daleko od sebe, jer je on u nama, ako ga zaslužujemo. On u nama stanuje kao duša u tijelu, ako smo njegovi zdravi udovi i ako smo mrtvi grijesima. Tada on prebiva u nama, kao što i govori: Stanovat ću s njima i među njima ću hodati. Ako smo dostojni da on prebiva u nama, tada nas on oživljava kao svoje žive udove. U njemu, kaže Apostol, živimo, mičemo se i jesmo.
Tko će istražiti neizrecivu i neshvatljivu bit Svevišnjega? Tko će ispitati Božju dubinu? Tko će se pohvaliti da shvaća Boga koji sve ispunja i sve obuhvaća, u sve prodire i sve nadilazi, sve zahvaća, a njega ništa ne može obuhvatiti? Njega nitko nikada nije vidio kakav je. Ne budi preuzetan ispitivati neistraživog Boga, što je bio, kakav je bio i tko je bio. To su stvari neizrecive, neistražive, nedohvatljive. Ipak jednostavno, ali čvrsto vjeruj da je Bog takav i da će biti takav kakav je bio, jer je on nepromjenjiv.
Tko je, dakle, Bog? Otac, Sin i Duh Sveti jedan je Bog. Dalje ne pitaj o Bogu. Tko hoće da shvati veliku dubinu, neka najprije promatra prirodu. Znanje Presvetog Trojstva s pravom se uspoređuje s dubinom mora, prema onoj Mudračevoj: Tko će istražiti veliku dubinu? Kao što je nedohvatljiva ljudskom pogledu dubina mora, tako je božanstvo Trojstva nedohvatljivo ljudskim osjetilima. Zato kažem, ako tko hoće da zna što mora vjerovati, neka zna da neće više shvatiti raspravljajući nego vjerujući: još će mu dalje uteći božanstvo nego što je bilo.
Traži najvišu spoznaju, ali ne raspravljanjem, nego vršenjem dobrih djela. Boga ne spoznajemo jezikom, nego vjerom koja izlazi iz jednostavna srca, niti učenim nagađanjem bez pobožnosti. Ako raspravljanjem tražiš neizrecivoga, dalje će odstupiti od tebe nego je bio. Ako ga vjerom tražiš, ostat će gdje i stanuje, tj. na vratima mudrosti; i barem ćemo djelomično spoznati gdje stanuje. Ako vjerujemo da je on nevidljiv i nedokučiv, tada ćemo se barem nešto dotaknuti istine. Treba vjerovati da je Bog nevidljiv, iako ga djelomično vidi čisto srce.
OTPJEV Ps 36, 6-7; Rim 11, 33
R. Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. * Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, a sudovi tvoji ko duboko more.
O. O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke! * Pravednost.
Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.