Srijeda, 7. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Dobròstiv Stvorče svemira
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili, po danu:

O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I milošću ih njeguješ,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
A izgubljene tražiš svud
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
U stadu svome čuvaj nas
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Već sebi zdesna stavi nas,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
Ti slavno nad svim kraljuješ
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Psalmodija

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23).

I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Slava Ocu.

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Objava riječi tvojih prosvjetljuje.Bezazlene urazumljuje.

Prvo čitanje

Iz Knjige Propovjednika

5, 9 – 6, 8

Ispraznost bogatstva

Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda? Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo, te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio. Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena. Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom – i to je dar od Boga. Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem, i teško tišti ljude: Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti, te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.

I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo, i ime mu je tamom pokriveno; sunca čak ne vidje niti spozna – a spokojnije je od onoga. Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka, i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima?

OTPJEV Izr 30, 8; Ps 31, 15-16

R. Gospodine, udalji od mene licemjernu i lažnu riječ. * Ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim.

O. Ja se, Gospodine, u tebe uzdam. U tvojoj je ruci sudbina moja. * Ne daj mi.

Drugo čitanje

Iz Tumačenja o Propovjedniku, svetog Jeronima, prezbitera

(PL 23, 1057-1059)

Tražite ono što je gore

Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom – i to je dar Boga. Jer tada barem ne misli mnogo na dane svoga života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli. Usporedimo li onoga koji mučen brigama uživa svoje imanje s onim koji, dok mu se život gadi, skuplja ono što će propasti, kažemo da je pametniji onaj prvi koji uživa. Ovomu je mala naslada u onome što uživa, a onaj ima samo velike brige. I donosi razlog zašto je dar Božji ako tko može uživati svoje bogatstvo. Jer ne misli mnogo na dane svoga života.

Podsjeća ga Bog koje su radosti njegove sreće: da neće biti žalostan, neće ga mučiti tjeskobne misli, jer je zaokupljen sadašnjom radosti i nasladom. Ipak je bolje da prema Apostolu shvatimo duhovnu hranu i duhovno piće te da vidimo dobro u svakom naporu, jer upravo naporom i trudom možemo promatrati prava dobra. Valja nam se dakle radovati u naporu i trudu. To je dobro, ali ne potpuno dobro, sve dok se ne očituje Krist, život naš.

Sav je trud čovječji u njegovim ustima, a duša mu se nikad ne nasiti. Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka, i što reći o siromahu nego da ide protiv života? Sve što ljudi trudom učine na ovoj zemlji, pojede se i zubima satrto preda se želucu da probavi. I kad hoće da udovolji proždrljivosti, osjeća nasladu samo dok mu je u grlu.

Nakon svega ovoga duša mu nije nasićena jer opet želi jesti. Ni mudrac ni luđak ne mogu živjeti bez jela. A siromah samo misli kako će uzdržati svoje jadno tijelo i da ne propadne od gladi. Duša nema nikakve koristi od okrepe tijela. Ista je hrana mudraca i luđaka, a siromah tamo ide gdje dozna da ima hrane.

Ovo je bolje primijeniti na crkvenu osobu koja je poučena u nebeskim Pismima pa sav svoj trud ima u ustima i duša se ne siti jer stalno želi dalje učiti. Ovdje bolje stoji mudrac nego luđak; jer ako se osjeća siromahom (onakvim, naime, siromahom kakvog Evanđelje naziva blaženim), nastoji naučiti ono što je za život, i ide tijesnim i uskim putem koji vodi u život. Siromašan je u zlim djelima, a zna gdje prebiva Krist koji je život.

OTPJEV Usp. Sir 23, 4-6, 1. 3

R. Gospodine, Oče i Bože života moga, ne daj mi oči ohole, odvrati požudu od mene, * ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim željama.

O. Ne ostavi me, Gospodine, da ne uzobiluju pogreške moje, i ne namnože se grijesi moji. * Ne daj da.

Molitva

Svemogući Bože, daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha: da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.