Subota, 7. vazmeni tjedan – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Nebeski Kralju vječiti,
Otkupitelju vjernika,
Što smrt na križu pogubi
I beskrajno se proslavi:
Put kraja krećeš zvjezdanog,
Da svijetom vladat započneš,
Gospodujuć po ovlasti
Ne čovječjoj već Očevoj.
I do tri evo svijeta se,
Nebeski, zemni, podzemni,
Podložiše i ponizno
Pokloniše se prèd tobom.
Zapanjuju se anđeli,
Gdje kob se ljudska okreće:
Gle, grešnom tijelu dođe spas
Po tijelu Boga-Čovjeka.
O budi našom radosti
I plaćom našom na nebu,
Ti, koji svijetom upravljaš,
Od svjetskih slasti miliji!
Svom dušom tebe molimo:
Oprosti nam opačine
I u vis k sebi srca nam
Povuci višnjom milosti.
Pa kada na oblàku se
Ko sudac javiš iznenad,
Oprostit jad ćeš zaslužen,
Povratit vijenac izgubljen.
Sva slava tebi, Isuse,
Koj povrati se u nebo,
Sa Ocem, s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.
Psalmodija

Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje

Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36).

I.

Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.

Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!

Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske

i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.

Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,

jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.

Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.

Slava Ocu.

Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.

II.

Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.

Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:

svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.

Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!

Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:

oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.

Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.

Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.

Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!

Slava Ocu.

Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.

III.

Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;

plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.

On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.

I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.

Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.

I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.

Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.

Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.

Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.

Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!

Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!

Slava Ocu.

Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.

Bog nas nanovo rodi za životnu nadu, aleluja.Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, aleluja.

Prvo čitanje

Treća poslanica blaženoga Ivana, apostola

Živimo po Istini

Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.

Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše, i ne primaju ništa od pogana. Mi smo, dakle, dužni takve primati, da budemo suradnici Istine.

Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. Zato, ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.

Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.

OTPJEV 3 Iv 11; 1 Pt 2, 19

R. Ne nasljeduj zlo, nego dobro. * Tko dobro čini, od Boga je, aleluja.

O. To je, uistinu, milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje. * Tko dobro čini.

Drugo čitanje

Iz Propovijedi nekoga afričkog pisca iz VI. stoljeća

(Propovijed 8, 1-3: PL 65, 743-744)

Jedinstvo Crkve govori svim jezicima

Govorili su svim jezicima. Bog je htio pokazati da je Duh Sveti prisutan na taj način da svaki koji ga primi govori svim jezicima. A treba znati da je to onaj Duh Sveti po kojemu je ljubav razlivena u našim srcima.

Budući da je ljubav trebala sabrati Crkvu Božju po cijelom krugu zemaljskom, onda je mogao i jedan čovjek primivši Duha Svetoga govoriti svim jezicima, a sada kad je Crkva u Duhu Svetome sabrana po cijelome svijetu, to jedinstvo Crkve govori svim jezicima.

Prema tome, ako netko zapita koga od nas: »Kad si primio Duha Svetoga, zašto ne govoriš svim jezicima?« ovaj mora odgovoriti: »Pa ja doista govorim svim jezicima, jer sam član Kristova tijela, to jest Crkve, koja govori svim jezicima. Što je onda drugo Bog htio pokazati prisutnošću Duha Svetoga ako ne to da će njegova Crkva govoriti svim jezicima?«

Tako se ispunilo što je obećao Gospodin: Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove, nego novo vino ulijeva u nove mjehove, pa će se oboje sačuvati. A kad su ih neki čuli da govore svim jezicima, s pravom su rekli: Napili su se slatkoga vina. Već su, naime, postali novi mjehovi, obnovljeni svetom milošću, da se opijeni novim vinom, to jest Duhom Svetim, i govoreći svim jezicima raspale u ljubavi i tim očitim čudom unaprijed navijeste katoličku Crkvu, koja će se proširiti među sve narode i jezike.

Zato ovaj dan slavite kao udovi jedinstva Kristova tijela, tj. Crkve. Nećete uzalud slaviti ako sami budete ono što slavite: ako budete prianjali uz onu Crkvu koju Gospodin napunja Duhom Svetim i raširenu po cijelom svijetu priznaje za svoju, a ona Gospodina priznaje za svoga utemeljitelja i zaručnika. On kao zaručnik nije izgubio svoje zaručnice i nitko mu ne daje drugu u zamjenu.

Apostol govori vama koji ste sabrani iz svih naroda, to jest Kristovoj Crkvi, Kristovim udovima, Kristovu tijelu, Kristovoj zaručnici: Podnosite jedan drugoga u ljubavi i nastojte međusobno sačuvati jedinstvo Duha povezani vezom mira. Pazite, kad je zapovjedio da podnosimo jedan drugoga, naglasio je da je tu potrebna ljubav. A kad je spomenuo nadu u jedinstvo, istakao je vezu mira. To je kuća Božja, sazidana od živog kamenja, u kojoj Domaćin rado boravi. I ne smije se dogoditi da ga uvrijedi rušenje te kuće, to jest narušavanje jedinstva Crkve.

OTPJEV Dj 15, 8-9; 11, 18

R. Bog, Poznavatelj srdaca, dade poganima Duha Svetoga kao i nama. * Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca, aleluja.

O. Dakle, i poganima Bog dade obraćenje na život. * Nikakve.

Molitva

Svemogući Bože, proveli smo pedeset dana vazmenog blagdana. Daj, molimo, da ih trajno zadržimo u svemu svom životu. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.