Sv. Matija, apostol – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 19 (18 A)

Ant. 1. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu (V. V. Aleluja).

Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,

al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.

Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.

Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.

Slava Ocu.

Ant. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu (V. V. Aleluja).

Ps 64 (63)

Ant. 2. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini (V. V. Aleluja).

Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
strah me dušmanina, život mi čuvaj!

Štiti me od vijeća opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora

koji bruse jezike ko mačeve, *
otrovne riječi izbacuju kao strijele,

da iz potaje ustrijele nedužna, *
da ga ustrijele iznenada ne bojeć se ničega.

Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti, *
i govore: »Tko će nas vidjeti?«

Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
duboka je pamet i srce čovječje.

No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.

Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom svi što ih vide:

svi se boje, Božje djelo slave, *
i misle o onom što on učini.

Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svi srca čestita.

Slava Ocu.

Ant. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini (V. V. Aleluja).

Ps 97 (96)

Ant. 3. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu (V. V. Aleluja).

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.

Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!

Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji

– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.

Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.

Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.

Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!

Slava Ocu.

Ant. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu (V. V. Aleluja).

Naviještahu slavu Gospodnju i silu njegovu (V. V. Aleluja).I djela čudesna što ih učini (V. V. Aleluja).

Iz Djela apostolskih

5, 12-32

Apostoli u prvoj Crkvi

U one dane: Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu, tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.

Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše – sljedba saducejska. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: »Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi Života ovoga.« Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: »Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo«. Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. Nato netko pristigne i dojavi im: »Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod.« Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede – ne na silu, jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.

Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«

Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da obraćenjem obdari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja, i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«

OTPJEV Dj 4, 33. 31

R. Apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Isusa Krista: * i svima im se iskazivala velika naklonost, aleluja.

O. Ispunjeni Duhom Svetim, odvažno stanu navješćivati riječ Božju. * I svima.

Iz Homilija o Djelima apostolskim, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa

(Hom. 3, 1. 2. 3: PG, 60, 33-36. 38)

Pokaži, Gospodine, koga si odabrao

Ovih dana, ustajući posred učenika, progovori Petar. Veoma oduševljen, a njemu je Krist i stado povjerio, kao prvi u zboru on uvijek prvi i započinje govor: Braćo ljudi, između nas valja izabrati. Sud prepušta skupu, a u isti mah one koji su za izbor naziva časnima, sebe pak oslobađa od zavisti koja je mogla nastati, jer ona često rađa velika zla.

Zašto sve to? Zar samome Petru nije bilo dopušteno odabrati. Bilo je doduše dopušteno, no da se ne bi činilo kako radi po naklonosti, on se suzdržava. Uostalom, ni Duh još nije bio sudionik. I postaviše, veli, dvojicu, Josipa koji se zvaše Barsaba, po nadimku Pravedni, i Matiju. Nije ih postavio Petar, nego svi. On pak iznije savjet pokazujući kako to nije njegov čovjek, nego da je taj već davno najavljen u proroštvu. Tako je on bio tumač, a ne naredbodavac.

Treba da bude, reče on, od onih ljudi što su bili s nama, te primijeti kako se za takve traži da su bili svjedoci očevici. Iako je trebalo da dođe Duh, ipak je on o tome vodio veliku brigu.

Od ljudi, veli, što su bili s nama sve vrijeme koje Gospodin Isus provede s nama od krštenja Ivanova do dana kada je uznesen između nas. Time označuje da su oni s njime boravili, a ne jednostavno bili učenici. Od početka su naime mnogi išli za njim. Čuj dakle kako kaže: Bijaše jedan od dvojice koji čuše od Ivana, i pođoše za Isusom. Sve vrijeme, veli, koje Gospodin Isus provede s nama, počevši od krštenja Ivanova. Pravo je to rečeno, jer ono što se ranije dogodilo nitko nije saznao poučen, već su to naučili od Duha.

Do dana, kaže, kad je Gospodin uznesen između nas jedan od tih ljudi treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrsnuća. Nije rekao svjedokom za ostalo, već samo svjedokom uskrsnuća. Bio je dostojniji vjere onaj što je mogao reći: onaj koji je jeo, pio, koji je bio razapet, on glavom uskrsnu. Tako nije trebao biti svjedokom ni prošloga ni sljedećega razdoblja, niti čudesa, već samo uskrsnuća. Sve je ono bilo očito i javno, a uskrsnuće se zbilo skrovito i bilo je samo njima znano.

I svi skupa mole govoreći: Gospodine, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži … Ti, a ne mi. Razborito se pozivlju na poznavaoca srdaca. On je imao izabrati, a ne netko drugi. Tako su s pouzdanjem govorili jer je trebalo odabrati samo jednoga. I nisu rekli: odaberi, nego pokaži odabranoga, onoga kojega si izabrao, kako je rečeno – jer su znali da je od Boga sve unaprijed određeno. I baciše kocke. Još se naime nisu smatrali dostojnima da sami na svoju ruku izaberu, i zato žele biti poučeni nekim znakom.

OTPJEV Dj 1, 24. 25

R. Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, * pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe, aleluja.

O. Onda baciše kocke, i kocka pade na Matiju; tako bî pribrojen jedanaestorici apostola. * Pokaži.

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Bože, ti si svetog Matiju pridružio apostolskom zboru. Po njegovu zagovoru daj da i nama padne u dio tvoja ljubav te nas pribroji svojim odabranicima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.