Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Pohodi duše vjernika,
Poteci višnjom milosti
U grudi, štono stvori ih.
Blagòdat Boga svevišnjeg,
Studenac živi, ljubav, plâm
I pomazanje duhovno.
Ti prste desne Očeve,
Od vječnog Oca obećan
Ti puniš usta besjedom.
Zadahni dušu ljubavlju,
U nemoćima tjèlesnim
Potkrepljuj nas bez prestanka.
I postojani mir nam daj,
Isprèd nas idi, vodi nas,
Da svakog zla se klonimo.
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen.
Ps 132 (131). Božje obećanje domu Davidovu
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).
I.
Ant. 1. Ulazeći u tvoj šator, nek pobožnici tvoji radosno kliču.
Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
»Neću ući u šator doma svog *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustit snu na oči, *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«
Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred noge mu padnimo!
»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lica pomazanika svoga!«
Slava Ocu.
Ant. Ulazeći u tvoj šator, nek pobožnici tvoji radosno kliču.
II.
Ant. 2. Gospodin odabra Sion sebi za sjedište.
Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«
Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.
Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«
Slava Ocu.
Ant. Gospodin odabra Sion sebi za sjedište.
Hvalospjev (Otk 11, 17b-18; 12, 10b-12a). Božji sud
Ant. 3. Svi će narodi doći i poklonit će se pred tobom, Gospodine.
Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †
koji jesi i koji bijaše, *
zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku
i zakraljio se!
Gnjeviše se narodi,
ali dođe srdžba tvoja, *
i čas da se sudi mrtvima
i naplata dade slugama
tvojim prorocima i svetima *
i svima koji se boje imena tvoga,
malima i velikima.
Sada nasta spasenje i snaga †
i kraljevstvo Boga našega *
i vlast Pomazanika njegova!
Jer zbačen je tužitelj braće naše *
koji ih dan i noć optuživaše
pred Bogom našim.
Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †
i riječju svoga svjedočanstva: *
nisu ljubili života svoga
– sve do smrti.
Zato, veselite se, nebesa *
i svi nebesnici!
Slava Ocu.
Ant. Svi će narodi doći i poklonit će se pred tobom, Gospodine.
Starješine dakle među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine, nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.
U Korizmi:
Ovo je ljubitelj svoje braće, * koji se mnogo moli za narod. Ovo je.I život svoj daje za braću svoju. * Koji se mnogo moli za narod. Slava Ocu. Ovo je.U vazmeno vrijeme:
Ovo je ljubitelj svoje braće, koji se mnogo moli za narod. * Aleluja, aleluja. Ovo je.I život svoj daje za braću svoju. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu. Ovo je.
Ant. Ovo je onaj vjerni i razumni sluga koga Gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme (V. V. Aleluja). Ili: Zahvaljujem ti, Kriste, dobri pastiru. Ti si me doveo do ove slave. Molim te stoga da ovce koje si mi predao sa mnom imaju zauvijek udjela u tvojoj milosti (V. V. Aleluja).
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Ovo je onaj vjerni i razumni sluga koga Gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme (V. V. Aleluja). Ili: Zahvaljujem ti, Kriste, dobri pastiru. Ti si me doveo do ove slave. Molim te stoga da ovce koje si mi predao sa mnom imaju zauvijek udjela u tvojoj milosti (V. V. Aleluja).
Hvalom proslavimo Krista koji je postao velikim sve ćenikom da ljude kod Boga zagovara i ponizno ga zamolimo:
Spasi, Gospodine, narod svoj.
Ti si Crkvu svoju obdario svetim i vrijednim upraviteljima:
– daj da se kršćani trajno raduju njihovu mudrom vodstvu.
Kad su te sveti pastiri poput Mojsija molili, otpustio si grijehe narodu:
– po njihovu zagovoru neprestano posvećuj i čisti svoju Crkvu.
Svete si svoje pomazao posred braće i Duha si im svoga dao:
– ispuni Duhom Svetim sve upravitelje naroda.
Ti si baština svetih pastira:
– ne daj da bez tebe ostane itko od onih koje si krvlju svojom otkupio.
Ti po pastirima Crkve ovcama svojim daruješ život vječni da ih nitko ne istrgne iz ruke tvoje:
– spasi pokojnike za koje si svoj život položio.
Oče naš…
Na izmaku ovog dana tebi, Gospodine, dajemo hvalu i usrdno se utječemo tvojoj dobroti: što smo počinili u svojoj slabosti, ti nam to dobrostivo zaboravi. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.