Sv. Leopold Mandić – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23).

I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Slava Ocu.

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Bog uskrisi Krista od mrtvih, aleluja.Da vjera naša i nada bude u Bogu, aleluja.

Treća poslanica blaženoga Ivana, apostola

Živimo po Istini

Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.

Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše, i ne primaju ništa od pogana. Mi smo, dakle, dužni takve primati, da budemo suradnici Istine.

Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. Zato, ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.

Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.

OTPJEV 3 Iv 11; 1 Pt 2, 19

R. Ne nasljeduj zlo, nego dobro. * Tko dobro čini, od Boga je, aleluja.

O. To je, uistinu, milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje. * Tko dobro čini.

Iz govora pape Pavla VI. prigodom beatifikacije bl. Leopolda

(A. A. S. 68 /1976/ 319-322)

Dobri i vjerni sluga

Tko je to tko nas danas okuplja da u njegovo blaženo ime slavimo bljesak Kristova Evanđelja? Neizreciva je to, a ipak jasna i očita, čarobno prozračna pojava koja nam omogućuje da u liku skromnog redovnika naziremo lik što nas zanosi i uzbuđuje. Gle, nije li to sam sveti Franjo? Gledaj ga! Gledaj kako je siromašan, kako je skroman, kako je ljudski! Doista, nije li to upravo on, sveti Franjo, tako ponizan, vedar i sabran kao da je sav u zanosu unutrašnjeg gledanja nevidljive Božje prisutnosti; a ipak je s nama, tako prisutan za nas, tako dostupan, uvijek na raspolaganju – kao da nas poznaje, kao da nas očekuje, kao da sve o nama zna, kao da čita ono što je u nama sakriveno. Gledaj, to je siromašni ponizni kapucin, boležljiv i slab, ali ipak tako čudnovato siguran da upravo osjećamo kako nas privlači i očarava. Gledaj, gledaj to franjevačkim okom! Vidiš li? Možda si zadrhtao. Koga si vidio? Priznajmo otvoreno: to je slabašan, pučki, ali istinit lik Isusov. Da, to je lik onoga Isusa koji u isto vrijeme razgovara s neizrecivim Bogom Ocem, gospodarom neba i zemlje, a razgovara i s nama, sićušnim slušateljima, koji smo zatvoreni u ograničenu istinu, u našu malu i patničku ljudsku narav. A što Isus poručuje kroz proročku pojavu siromaška? Velike nam poručuje tajne, tajne beskrajne Božje uzvišenosti, on nas zadivljuje, ali se odmah pretvara u potresan i prodoran govor, u kojem odjekuju riječi iz Evanđelja: »Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28).

No, o kome mi to govorimo? To je otac Leopold, koji se rodio 12. svibnja 1866.; a pred nešto više od trideset godina umro je 30. srpnja u Padovi, gdje je proživio veći dio života. Ne možemo ipak zaobići osobito važan podatak. Rođen je na istočnoj obali Jadranskog mora, u Herceg-Novom, u Boki Kotorskoj, i svoju je domovinu uvijek vjerno ljubio; ali jer je živio u Padovi, nije manje ljubio i svoju novu gostoljubivu domovinu, osobito je ljubio onaj puk među kojim je vršio svoju tihu i neumornu službu. Tako se u liku oca Leopolda sažimlju vrijednosti obaju naroda, a on ih slijeva u znamen prijateljstva i bratstva. To bi trebao usvojiti svaki njegov štovatelj. Ova posebna oznaka njegova života prvo je ispunjenje one misli i odluke koja je postala odrednicom njegova života. Svima je poznato da je otac Leopold bio prethodnik ekumenizma. On je naime o tome razmišljao, nagoviještao i promicao uspostavljanje savršenog jedinstva Crkve u kojoj će biti potpuno zaštićene mnogovrsne raznolikosti naroda od kojih je sastavljena.

Ali tko ne zna da je poglavita oznaka junaštva i milosnog dara oca Leopolda bila u nečem drugom? To je njegova služba ispovjednika. Evo kako je on živio: rano ujutro slavio bi svetu misu, zatim je sjeo u ispovjedaonicu i ondje bi ostao kroz cio dan na raspolaganje pokornicima. Tako je živio skoro četrdeset godina, a nikad se ni najmanje nije potužio. To je, po našem mišljenju, glavni razlog zbog kojeg je naš ponizni kapucin zaslužio da bude sada proglašen blaženim. On se prvenstveno posvetio kao službenik sakramenta pokore. A nama preostaje da se divimo i da zahvaljujemo Gospodinu što danas dariva svojoj Crkvi tako izvanredan uzor služitelja sakramentalne milosti pokore. On s jedne strane potiče svećenike na vršenje tako važne službe, tako suvremenog odgoja i neusporedivoga duhovnog bogatstva. A vjernicima, bilo da su revni, mlaki ili ravnodušni, doziva u pamet kako je i danas, danas čak više nego ikada, osobna i tajna ispovijed za njih providnosno i neizrecivo služenje, vrelo milosti i mira, škola kršćanskoga života, neusporediva okrepa na zemaljskom putu prema vječnoj sreći. Neka naš blaženik potakne mnoge ljude obamrle u lažnim životnim nazorima današnjeg vremena da pristupe tome, doista, strogom sudu pokore, ali i dragom pribježištu okrepe, unutrašnje istine, uskrsnuća na milost i vježbe za dostignuće pravoga kršćanskog života, da tako dožive tajnu i preporodnu utjehu Evanđelja, razgovora s Ocem, susreta s Kristom, zanosa u Duhu Svetom, a u sebi da ojačaju žudnju da drugima bude dobro, žudnju za pravdom i ćudorednim dostojanstvom.

OTPJEV

R. Nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa oživi Bog zajedno s Kristom, * zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, aleluja.

O. Da pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. * Zbog.

Bože ljubavi i jedinstva! Ti si svećenika svetoga Leopolda Mandića uresio velikim milosrđem prema grešnicima i potakao da gorljivo promiče jedinstvo kršćana; po njegovu zagovoru obnovi nam duh i srce, da svima iskazujemo svoju ljubav i puni nade radimo za sjedinjenje svih vjernika. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.