Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Ili po volji svagdanom nakon vazmene osmine:
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Milosno se vrijeme vraća,
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Pobjedna smrt život vraća,
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Uskrsnim nam ovim danom
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
U sve dane sretni pojmo
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Antifona 1
VI. Vazm. nedj.: Aleluja, odvaljen je kamen s vrata groba, aleluja.
Slava Ocu.
Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.
Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju
Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17).
Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.
I.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
VI. Vazm. nedj.: Ant. Aleluja, odvaljen je kamen s vrata groba, aleluja.
Antifona 2
VI. Vazm. nedj.: Aleluja, koga tražiš, ženo? Živog među mrtvima, aleluja.
II.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
VI. Vazm. nedj.: Ant. Aleluja, koga tražiš, ženo? Živog među mrtvima, aleluja.
Antifona 3
VI. Vazm. nedj.: Aleluja, ne plači, Marijo, uskrsnuo je Gospodin, aleluja.
III.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru, †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
VI. Vazm. nedj.: Ant. Aleluja, ne plači, Marijo, uskrsnuo je Gospodin, aleluja.
Slava Ocu.
Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.
Ps 3. Gospodin je štit moj
Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sv. Irenej).
Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore: *
»Nema mu spasenja u Bogu!«
Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.
Sad mogu leć i usnuti, *
i onda se probudit, jer me Gospodin drži.
Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.
Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!
Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.
U Gospodinu je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.
Srce mi kliče, aleluja.I pjesmom njega slavim, aleluja.
Početak Prve poslanice blaženoga Ivana, apostola
1, 1-10
Riječ života i svjetlost Božja
Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu – da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama – što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama, da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. I to vam pišemo da radost vaša bude potpuna.
A ovo je navještaj što smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost, i tame u njemu nema nikakve!
Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima, i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.
Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistit nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem, i riječi njegove nema u nama.
OTPJEV 1 Iv 1, 2; 5, 20
R. Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam život vječni, * koji bijaše kod Oca i očitova se nama, aleluja.
O. Znamo: Sin Božji je došao. On je Bog istiniti i Život vječni. * Koji bijaše.
Iz izlaganja o Drugoj poslanici Korinćanima, svetoga Ćirila Aleksandrijskoga, biskupa
(Pogl. 5, 5 – 6, 2: PL 74, 942-943)
Bog nas je po Kristu pomirio sa sobom i odredio da budemo u službi pomirenja
U kojima prebiva Duh Božji i koji se nadaju uskrsnuću, doživljuju kao već prisutno ono što očekuju i kažu da više nikoga ne procjenjuju po tijelu: sasvim smo produhovljeni i slobodni od tjelesne raspadljivosti. Obasjani Jedinorođencem preoblikujemo se u samu Riječ koja sve oživljuje. Kao što smo bili sapeti lancima smrti dok je vladao grijeh, tako smo odmah odbacili raspadljivost čim nas je prožela Kristova pravda.
Nitko nije više u tijelu, to jest u tjelesnim slaboćama, među koje se s pravom ubraja i raspadljivost, i zato se dodaje: Iako smo Krista upoznali po tijelu, još ga nismo upoznali. Kao da je htio reći: Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. Da bismo mi živjeli, on je podnio tjelesnu smrt, i tako smo ga upoznali.
Ali ga tim još nismo priznali. Iako je tijelo zadržao, jer je oživio treći dan i prebiva u nebu s Ocem, ipak treba shvatiti da živi nadtjelesnim životom: Jednom je umro i smrt njime više neće zavladati. Što je umro, umro je jedanput grijehu; a što živi, živi Bogu.
Ako je on takav kao naš stjegonoša, onda moramo i mi, njegovi sljedbenici, razmišljati kako nismo u tijelu nego iznad tijela. Zato pravo kaže veliki Pavao: Ako je u Kristu novo stvorenje, onda je staro prošlo i nastalo novo. Opravdani smo u Kristu vjerom i nestalo je sile prokletstva. Kad je on radi nas oživio, zgazio je moć smrti. Istinski i prikladno našoj naravi priznajemo Boga po Sinu posredniku. Po njemu iskazujemo čast Bogu u duhu i istini. A Otac preko njega dijeli svijetu višnji blagoslov.
Zato mudro govori veliki Pavao: Sve nam je od Boga, koji nas sa sobom pomiri po Kristu. Zaista je tako, jer nije ostvareno otajstvo utjelovljenja bez volje Očeve, kao ni obnova koja je odatle proizišla. Dakako, po Kristu smo našli pristup Ocu, jer sam kaže da nitko ne dolazi k Ocu nego po njemu. Dakle, sve je od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i odredio da budemo u službi pomirenja.
OTPJEV Rim 5, 11; Kol 1, 19-20
R. Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu * po kojem zadobismo pomirenje, aleluja.
O. Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu izmiriti sa sobom sve. * Po kojem.
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Udijeli nam, svemogući Bože, neoslabljenim zanosom slaviti ove dane u čast uskrslom Gospodinu, da Kristov spomen bude djelatan u našem životu i radu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.