Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Ili po volji svagdanom nakon vazmene osmine:
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Milosno se vrijeme vraća,
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Pobjedna smrt život vraća,
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Uskrsnim nam ovim danom
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
U sve dane sretni pojmo
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
Ps 10 (9 B). Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6, 20).
I.
Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima (V. V. Aleluja).
Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Tȁ ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: »Neću posrnuti! *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.«
Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi ko lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: »Zȁboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!«
Slava Ocu.
Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima (V. V. Aleluja).
II.
Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju (V. V. Aleluja).
Ustani, Gospodine Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: »Neće kazniti!«
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!
Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljàni.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju (V. V. Aleluja).
Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca
Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin).
Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano (V. V. Aleluja).
U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.
Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: »Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
Tko nam što može?«
»Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati – govori Gospodin – *
spasenje donijet onom tko ga želi.«
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.
Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek se izdižu ljudi najgori.
Slava Ocu.
Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano (V. V. Aleluja).
Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, aleluja.Smrt više njime ne gospoduje, aleluja.
Treća poslanica blaženoga Ivana, apostola
Živimo po Istini
Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.
Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše, i ne primaju ništa od pogana. Mi smo, dakle, dužni takve primati, da budemo suradnici Istine.
Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. Zato, ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.
Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.
Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
OTPJEV 3 Iv 11; 1 Pt 2, 19
R. Ne nasljeduj zlo, nego dobro. * Tko dobro čini, od Boga je, aleluja.
O. To je, uistinu, milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje. * Tko dobro čini.
Marko Marulić, Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista obješenog na križu
(Hrvatski latinisti, Zagreb 1969., I, 250-252)
Kršćanin pita. Krist odgovara
Kršćanin: Višnji Bože, zašto si uzeo na sebe smrtno tijelo i zašto, spustivši se s nebeskih dvora, živiš na zemlji?
Krist: Zato da bi zemaljski čovjek, kojega je zavela bludnja, preko mene naučio da ravnim putem ide put neba.
Kršćanin: Što te je, premda si uvijek bio daleko od svake krivnje, nagnalo da dobrovoljno trpiš kazne i smrt?
Krist: Ljubav prema čovjeku, da bi njega, kojega je tištila vlastita krivnja, moja krv očišćenog dovela do zvijezda.
Kršćanin: Zašto pružaš raširene ruke? Zašto su ti, Kriste, tijesno spojene noge?
Krist: Zato da odasvud pozivam različite narode i da ih stalnim vezom združujem u jednu vjeru.
Kršćanin: Zašto nagnut i spuštena vrata tako upireš lice i oči put zemlje?
Krist: Opominjem smrtnike neka ne budu oholi u svojem hvastanju, nego neka krotko savijaju vrat pod jaram pobožnosti.
Kršćanin: Zašto ti je tijelo golo? Zašto ti se na suhu licu ogleda mršavilo i zašto su ti mršavi udovi ukočeni?
Krist: Želim da ti ne bude teško prezreti svjetovnu raskoš i zajedno sa mnom trpjeti glad i oskudicu.
Kršćanin: No tvoje slabine obavija tanko tkanje. Da li, pitam te, i pokriveni dio tijela na nešto opominje?
Krist: Iz toga nauči da mi se mile čista tijela i da mrzim ako kome nedopuštena ljubav ogoljuje stid.
Kršćanin: Što znače ćuške, što pljuvanje, pogrde, bičevanje, trnova kruna i sve ostale muke na križu?
Krist: Neka svatko tko želi uživati mir nad visokim zvijezdama, podnosi sve uvrede, a ne nanosi nikakvu.
OTPJEV
R. Klanjamo ti se, Kriste, * i blagoslivljamo te, aleluja. Klanjamo.
O. Jer si svojim križem otkupio svijet. * I blagoslivljamo te.
Obnovi, Gospodine, u našim srcima ljubav prema tvom spasenju, da po primjeru i zagovoru blažene djevice i pokornice Ozane postanemo dionici boli i slave Spasitelja Isusa Krista. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.