Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Ili po volji svagdanom nakon vazmene osmine:
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Nadvlada smrt, život vrati.
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Oprani su grijesi svijeta.
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Pobjedu on s nama slavi.
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
S Kristom ćemo uskrsnuti.
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
S Kristom svima Uskrs svanu. Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69).
IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu (V. V. Aleluja).
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu (V. V. Aleluja).
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica (V. V. Aleluja).
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica (V. V. Aleluja).
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi (V. V. Aleluja).
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi (V. V. Aleluja).
Bog koji je Gospodina uskrisio, aleluja.I nas će uskrisiti snagom njegovom, aleluja.
Treća poslanica blaženoga Ivana, apostola
Živimo po Istini
Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.
Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše, i ne primaju ništa od pogana. Mi smo, dakle, dužni takve primati, da budemo suradnici Istine.
Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. Zato, ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.
Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.
Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
OTPJEV 3 Iv 11; 1 Pt 2, 19
R. Ne nasljeduj zlo, nego dobro. * Tko dobro čini, od Boga je, aleluja.
O. To je, uistinu, milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje. * Tko dobro čini.
Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetoga Ireneja, biskupa
(Knj. 5, 2, 2-3: SC 153, 30-38)
Euharistija – zalog uskrsnuća
Ako se tijelo ne spašava, onda nas Gospodin nije otkupio svojom krvlju, niti je čaša euharistije zajedništvo s njegovom krvi, niti je kruh koji lomimo zajedništvo s njegovim tijelom. Krv je sama po sebi iz žila i tijela i iz ostaloga što je ljudske prirode; Riječ Božja nas je otkupila svojom krvlju kako i Apostol veli: U njemu, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.
Budući da smo njegovi udovi i hranimo se stvorenjima, on nam sam nudi stvorenje čineći da nam njegovo sunce izlazi i kiša pada kako on hoće. Za čašu, koja je stvorenje, reče da je njegova krv te nam se iz nje povećava spasenje; a za kruh, koji je stvorenje, ustvrdi da je njegovo tijelo koje uzdiže naša tjelesa.
Kad dakle i pomiješana čaša i učinjeni kruh prima Božju riječ, i biva euharistija krvi i tijela Kristova, iz čega se povećava i sastoji supstancija našega tijela, kako mogu nijekati da tijelo nije sposobno za dar Božji, život vječni, a hrani se krvlju i tijelom Kristovim te je njegov ud?
Tako i blaženi Apostol u poslanici Efežanima: Budući da smo udovi njegova tijela, od njegova tijela i njegovih kostiju – ne govori to o nekom duhovnom i nevidljivom čovjeku – duh naime nema ni kostiju ni mesa – već o rasporedbi koja je u skladu s pravim čovjekom, koji se sastoji iz mesa, živaca i kostiju, koji se hrani iz čaše, koja je njegova krv i povećava se od kruha koji je njegovo tijelo.
Mladica lozina položena u zemlju u svoje vrijeme donosi rod, i zrno pšenično bačeno u zemlju istrune i mnogostruko izrasta po Duhu Božjem, koji sve obuhvaća, što onda mudrošću uređeno biva čovjeku na upotrebu te primajući Božju riječ postaje euharistija, to jest tijelo i krv Kristova, tako i naša tjelesa, time hranjena i u zemlju položena i u nju pretvorena, uskrsnut će u svoje vrijeme, na uskrsnuće darom Božje Riječi na slavu Boga Oca koji ovo smrtno oblači u besmrtno i raspadljivo obdaruje neraspadljivošću, jer se Božja sila usavršava u slabosti.
OTPJEV Iv 6, 48-52
R. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji mȁnu i pomriješe. * Ovo je kruh koji silazi s neba, da tko od njega jede ne umre nikada, aleluja.
O. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. * Ovo je.
Svemogući vječni Bože, u ove vazmene dane daješ nam da potpunije upoznamo tvoju dobrotu: udijeli nam da je obilnije i postignemo. Oslobodio si nas lutanja po tami, daj da čvršće prionemo uz istinu tvoje riječi. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.