Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Ili po volji svagdanom nakon vazmene osmine:
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Nadvlada smrt, život vrati.
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Oprani su grijesi svijeta.
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Pobjedu on s nama slavi.
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
S Kristom ćemo uskrsnuti.
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
S Kristom svima Uskrs svanu. Amen.
Ps 106 (105). Grijesi naroda i Božja dobrota u povijesti spasenja
… sve je to napisano za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima (1 Kor 10, 11).
I.
Ant. 1. Sjeti nas se, Gospodine, pohodi nas spasenjem svojim (V. V. Aleluja).
Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer je vječna ljubav njegova!
Tko će izreći djela moći Gospodnje, *
tko li mu iskazat sve pohvale?
Blaženi što drže naredbe njegove *
i čine pravo u svako doba!
Sjeti me se, Gospodine, †
po dobroti prema svome puku, *
pohodi me spasenjem svojim,
da uživam sreću izabranih tvojih, †
da se radujem radosti naroda tvoga, *
da tvojom se baštinom ponosim.
Zgriješismo kao oci naši, *
činismo bezakonje, bezbožno radismo.
Oci naši u Egiptu, *
nehajni za čudesa tvoja,
ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, *
već na Svevišnjeg digoše se
na Crvenom moru.
Al’ on ih izbavi rad imena svoga, *
da pokaže silu svoju.
Zapovjedi Crvenom moru, i presahnu ono, *
provede ih iznad válâ kao kroz pustinju.
Iz ruku mrzitelja njih izbavi, *
oslobodi iz ruku dušmana.
I prekriše vode neprijatelje njine, *
ne ostade nijednog od njih.
Vjerovahu riječima njegovim *
i hvale mu pjevahu.
Zaboraviše brzo djela njegova, *
ne uzdaše se u volju njegovu.
Pohlepi se daše u pustinji, *
iskušavahu Boga u samotnom kraju.
I dade im što iskahu, *
al’ u duše njine on groznicu posla.
Zavidješe tada Mojsiju u taboru, *
Aronu, kog posveti Gospodin.
Otvori se zemlja, Datana proždrije, *
Abiramovu pokri družinu.
Oganj pade na svu njinu družinu, *
i zlotvore plamen sažga.
Slava Ocu.
Ant. Sjeti nas se, Gospodine, pohodi nas spasenjem svojim (V. V. Aleluja).
II.
Ant. 2. Čuvaj se da nikada ne zaboraviš Saveza Gospodina Boga svojega (V. V. Aleluja).
Načiniše tele na Horebu, *
klanjahu se liku slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju *
likom bika što proždire travu.
Zaboraviše Boga, koji ih izbavi *
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji *
i strahote na Crvenome moru.
Već namisli da ih satre, *
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih *
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
Prezreše oni zemlju poželjnu *
ne vjerujuć njegovoj riječi.
Mrmljahu pod šatorom svojim, *
ne poslušaše glasa Gospodnjega.
Zakle se tada podignutom rukom: *
sve će ih pokosit u pustinji,
potomstvo njino među narode razbacat, *
njih razasut po zemljama.
Podvrgoše se Baal Peoru *
i jedoše žrtve bogova mrtvih.
Razjariše ga nedjelima svojim, *
i on na njih pošast baci.
Al’ se Pinhas diže, sud izvrši, *
i pošasti nesta tada.
U zasluge to mu uđe *
u sva pokoljenja dovijeka.
Razjariše ga opet kraj voda meripskih, *
i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
jer mu duh već ogorčiše, *
nesmotrenu riječ izusti.
Slava Ocu.
Ant. Čuvaj se da nikada ne zaboraviš Saveza Gospodina Boga svojega (V. V. Aleluja).
III.
Ant. 3. Spasi nas, Gospodine, i saberi nas iz bezbožnih naroda (V. V. Aleluja).
I ne istrijebiše narodâ *
za koje im Gospodin bješe naredio.
S poganima miješahu se, *
naučiše djela njina.
Štovahu likove njihove *
koji im postaše zamka.
Žrtvovahu sinove svoje *
i svoje kćeri zlodusima.
Prolijevahu krv nevinu, †
krv sinova i kćeri svojih, *
koje žrtvovahu likovima kanaanskim.
Zemlja bješe krvlju okaljana, †
djelima se svojim uprljaše, *
učiniše preljub svojim nedjelima.
Na svoj narod Gospodin srdžbom planu, *
zgadi mu se njegova baština.
Predade ih u ruke pogana, *
te vladahu njima mrzitelji njini.
Mučili ih neprijatelji *
i tlačili rukom svojom.
Prečesto ih izbavljaše, †
al’ ga razjariše naumima svojim: *
pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
On pogleda opet na nevolju njinu *
kad njihove molitve začu,
i sjeti se svog Saveza s njima, *
sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
Učini da nađu milost u onih *
što ih bjehu zarobili.
Spasi nas, Gospodine, Bože naš, *
i saberi nas iz bezbožnih narodâ,
da slavimo tvoje sveto ime, *
da se tvojom slavom ponosimo.
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
od vijeka do vijeka!
I sav narod neka kaže: *
»Amen! Aleluja!«
Slava Ocu.
Ant. Spasi nas, Gospodine, i saberi nas iz bezbožnih naroda (V. V. Aleluja).
Bog nas nanovo rodi za životnu nadu, aleluja.Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, aleluja.
Treća poslanica blaženoga Ivana, apostola
Živimo po Istini
Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.
Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše, i ne primaju ništa od pogana. Mi smo, dakle, dužni takve primati, da budemo suradnici Istine.
Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. Zato, ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.
Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.
Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
OTPJEV 3 Iv 11; 1 Pt 2, 19
R. Ne nasljeduj zlo, nego dobro. * Tko dobro čini, od Boga je, aleluja.
O. To je, uistinu, milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje. * Tko dobro čini.
Iz Propovijedi nekoga afričkog pisca iz VI. stoljeća
(Propovijed 8, 1-3: PL 65, 743-744)
Jedinstvo Crkve govori svim jezicima
Govorili su svim jezicima. Bog je htio pokazati da je Duh Sveti prisutan na taj način da svaki koji ga primi govori svim jezicima. A treba znati da je to onaj Duh Sveti po kojemu je ljubav razlivena u našim srcima.
Budući da je ljubav trebala sabrati Crkvu Božju po cijelom krugu zemaljskom, onda je mogao i jedan čovjek primivši Duha Svetoga govoriti svim jezicima, a sada kad je Crkva u Duhu Svetome sabrana po cijelome svijetu, to jedinstvo Crkve govori svim jezicima.
Prema tome, ako netko zapita koga od nas: »Kad si primio Duha Svetoga, zašto ne govoriš svim jezicima?« ovaj mora odgovoriti: »Pa ja doista govorim svim jezicima, jer sam član Kristova tijela, to jest Crkve, koja govori svim jezicima. Što je onda drugo Bog htio pokazati prisutnošću Duha Svetoga ako ne to da će njegova Crkva govoriti svim jezicima?«
Tako se ispunilo što je obećao Gospodin: Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove, nego novo vino ulijeva u nove mjehove, pa će se oboje sačuvati. A kad su ih neki čuli da govore svim jezicima, s pravom su rekli: Napili su se slatkoga vina. Već su, naime, postali novi mjehovi, obnovljeni svetom milošću, da se opijeni novim vinom, to jest Duhom Svetim, i govoreći svim jezicima raspale u ljubavi i tim očitim čudom unaprijed navijeste katoličku Crkvu, koja će se proširiti među sve narode i jezike.
Zato ovaj dan slavite kao udovi jedinstva Kristova tijela, tj. Crkve. Nećete uzalud slaviti ako sami budete ono što slavite: ako budete prianjali uz onu Crkvu koju Gospodin napunja Duhom Svetim i raširenu po cijelom svijetu priznaje za svoju, a ona Gospodina priznaje za svoga utemeljitelja i zaručnika. On kao zaručnik nije izgubio svoje zaručnice i nitko mu ne daje drugu u zamjenu.
Apostol govori vama koji ste sabrani iz svih naroda, to jest Kristovoj Crkvi, Kristovim udovima, Kristovu tijelu, Kristovoj zaručnici: Podnosite jedan drugoga u ljubavi i nastojte međusobno sačuvati jedinstvo Duha povezani vezom mira. Pazite, kad je zapovjedio da podnosimo jedan drugoga, naglasio je da je tu potrebna ljubav. A kad je spomenuo nadu u jedinstvo, istakao je vezu mira. To je kuća Božja, sazidana od živog kamenja, u kojoj Domaćin rado boravi. I ne smije se dogoditi da ga uvrijedi rušenje te kuće, to jest narušavanje jedinstva Crkve.
OTPJEV Dj 15, 8-9; 11, 18
R. Bog, Poznavatelj srdaca, dade poganima Duha Svetoga kao i nama. * Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca, aleluja.
O. Dakle, i poganima Bog dade obraćenje na život. * Nikakve.
Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju: udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.