Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Ili po volji svagdanom nakon vazmene osmine:
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Nadvlada smrt, život vrati.
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Oprani su grijesi svijeta.
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Pobjedu on s nama slavi.
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
S Kristom ćemo uskrsnuti.
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
S Kristom svima Uskrs svanu. Amen.
Ps 104 (103)
I.
Ant. 1. Gospodine, Bože moj, silno si velik, aleluja.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;
na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.
Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, Bože moj, silno si velik, aleluja.
II.
Ant. 2. Gospodine, ti zemlju nasićuješ plodom svojih ruku, aleluja.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da od ulja lice zasja *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, ti zemlju nasićuješ plodom svojih ruku, aleluja.
III.
Ant. 3. Nek dovijeka traje slava Gospodnja, aleluja.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru, †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.
Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati Gospodinu.
Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Nek dovijeka traje slava Gospodnja, aleluja.
Bog koji je Gospodina uskrisio, aleluja.I nas će uskrisiti snagom svojom, aleluja.
Iz Prve poslanice blaženoga Petra, apostola
2, 11-25
Kršćani pridošlice u svijetu
Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda.
Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine. Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika. Kao slobodni ljudi – ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloće, već kao Božje sluge – sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!
Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeći nepravedno. Kakve li slave, doista, ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No, ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo.
Tȁ na to ste pozvani, jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini, nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.
OTPJEV Usp. 1 Pt 2, 21. 24
R. Krist je trpio za nas i ostavio nam primjer * da idemo stopama njegovim, aleluja.
O. On u tijelu svome grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo. * Da idemo.
Iz Vazmene homilije nekoga starog pisca
(Govor 35, 6-9: PL 17 [izd. 1879.], 696-697)
Krist začetnik uskrsnuća i života
Razmišljajući o sreći obnovljenoga spasenja Pavao kaže: Kao što je po Adamu smrt ušla u svijet, tako je po Kristu spasenje vraćeno svijetu; i opet: Prvi je čovjek od zemlje – zemljan, a drugi čovjek s neba – nebeski.
I nastavljajući veli: Kako smo nosili sliku zemljanoga, to jest staroga čovjeka u grijehu, tako nosimo i sliku nebeskoga, to jest prihvaćenoga, otkupljenog, spašenog i očišćenog čovjeka te postignemo spasenje u Kristu, jer isti Apostol veli: Početak je Krist, to jest začetnik uskrsnuća i života; a zatim oni koji su Kristovi, to jest koji će živeći po izgledu njegove čistoće biti sigurni u nadi njegova uskrsnuća, da će s njime posjedovati slavu nebeskog obećanja, kao što sam Gospodin veli u Evanđelju: Tko bude išao za mnom, neće poginuti, nego će prijeći iz smrti u život.
Stoga je Spasiteljevo trpljenje spas čovjekovu životu. On je zato htio za nas umrijeti da bismo mi vjerujući u njega živjeli zauvijek. Htio je neko vrijeme biti što smo mi, da bismo postigli obećanu njegovu vječnost i živjeli s njime zauvijek.
To je, velim, ta milost nebeskih otajstava, to je dar Vazma, to je žuđena svečanost godine, to je početak rađanja prirode.
I zato djeca rođena porodom svete Crkve u životvornoj kupelji, nanovo rođena prostodušnošću mališana živo buče kličući nedužnom savjesti. Zato i čisti očevi i čedne majke prate svoje nebrojeno po vjeri novo potomstvo.
Zato pod drvetom vjere sve od utrobe nevinoga krsnog studenca blista ukras svijeća. Zato ih posvećuje dar nebeske milosti i siti slavno otajstvo duhovne svetinje.
I zato se bratska zajednica jednoga naroda nahranjena na krilu blažene Crkve klanja biti jednog jedinog božanstva i imenu moćne Trojice pa zajedno s Prorokom pjevaju Psalam svečane obljetnice: Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu.
Pitam: koji je to dan? To je onaj koji dade počelo življenja, izvor svjetlosti, začetnik svjetla, to je sam Gospodin Isus Krist koji o sebi reče: Ja sam dan, i tko hodi po danu, ne spotiče se, to jest: tko ide za Kristom u svemu, po njegovim će tragovima doprijeti sve do praga vječnoga svjetla; kao što sâm moli Oca za nas dok je još u tijelu: Oče, hoću da ondje gdje sam ja budu i oni koji povjerovaše u mene, da kao što si ti u meni i ja u tebi, tako i oni ostanu u nama.
OTPJEV 1 Kor 15, 47. 49. 48
R. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan, drugi čovjek – nebeski. * Dakle, kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga, aleluja.
O. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani, a kakav je nebeski, takvi su i nebeski. * Dakle.
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, svake nas godine veseliš svetkovinom Gospodnjeg uskrsnuća. Daj nam po ovim vremenitim blagdanima stići radostima vječnog Uskrsa. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.