Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Svem svijetu ti si ufanje!
Ti, nekoć drvo sramotno,
A sada vrata nebeska!
Sve ljude k sebi privlači,
A đavô skršen, bez plijena,
Pobijeđen, eto, odlazi.
Sa Ocem, Duhom Presvetim:
Udijeli nam u vječnost svu
Uživat križa plodove. Amen.
Nakon R. Bože, u pomoć mi priteci i himna govore se ovi hodočasnički psalmi sa svojim antifonama iz Vlastitog vremena.
II. NIZ (ŠESTI ČAS)
Ps 123 (122). Pouzdanje u Boga
Dva slijepca … vikahu: »Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!« (Mt 20, 30).
Ant. Od šeste ure tama bî po svoj zemlji do ure devete.
Oči svoje uzdižem k tebi *
koji u nebesima prebivaš.
Evo, kao što su uprte oči slugu *
u ruke gospodara,
i oči sluškinje *
u ruke gospodarice,
tako su oči naše uprte u Gospodina,
Boga našega, *
dok nam se ne smiluje.
Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama, *
jer se do grla nasitismo prezira.
Presita nam je duša *
podsmijehâ obijesnih, poruga oholih.
Slava Ocu.
Ps 124 (123). Pomoć je naša u imenu Gospodnjem
Gospodin reče Pavlu: »Ne boj se … ja sam s tobom.« (Dj 18, 9-10).
Da nije Gospodin za nas bio *
– neka slobodno rekne Izrael –
da nije Gospodin za nas bio: †
kad se ljudi digoše proti nama, *
žive bi nas progutali.
Kad je uskipio bijes njihov na nas, *
voda bi nas podavila;
bujica bi nas odnijela, *
vode pobjesnjele sve nas potopile.
Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade *
za plijen zubima njihovim!
Duša je naša poput ptice umakla *
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka, *
a mi umakosmo!
Pomoć je naša u imenu Gospodnjem *
koji stvori nebo i zemlju.
Slava Ocu.
Ps 125 (124). Bog štiti svoje
Na Izraela Božjega – mir (Gal 6, 16).
Tko se uzda u Gospodina, †
on je kao brdo Sion: *
ne pomiče se, ostaje dovijeka.
Bregovi okružuju Jeruzalem: †
Gospodin okružuje narod svoj *
odsada i dovijeka.
I neće potrajati žezlo bezbožničko *
nad udesom pravednih,
da ne bi pravedni *
ruke za bezakonjem pružili.
Učini, Gospodine, dobro dobrima *
i čestitima u srcu.
A koji na krive skreću putove, †
nek ih istrijebi Gospodin sa zločincima! *
Mir nad Izraelom!
Slava Ocu.
Ant. Od šeste ure tama bî po svoj zemlji do ure devete.
On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
R. Gospodine, sjeti me se.
O. Kad dođeš u kraljevstvo svoje.
Pogledaj, molimo, Gospodine, na ovu svoju obitelj za koju se Gospodin naš Isus Krist nije sustezao predati u ruke zločinaca i podnijeti muku križa. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.