Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Na križu za nas raspeti,
Iz tvoga boka presvetog
Nek život svima prostruji.
Sav dug nam, Kriste, otpusti,
I ropstvo staro dokonča,
Slobodom ljude obdari.
Sa Ocem, Duhom Presvetim:
Udijeli nam u vječnost svu
Uživat križa plodove. Amen.
Nakon R. Bože, u pomoć mi priteci i himna govore se ovi hodočasnički psalmi sa svojim antifonama iz Vlastitog vremena.
III. NIZ (DEVETI ČAS)
Ps 126 (125). Radost i pouzdanje u Bogu
Kao što ste zajedničari patnja, tako ste i utjehe (2 Kor 1, 7).
Ant. O devetoj uri povika Isus iza glasa: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, *
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha, *
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo: *
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin: *
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše *
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama, *
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući *
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom *
noseći snoplje svoje.
Slava Ocu.
Ps 127 (126). Uzaludan je rad bez Boga
Božja ste građevina (1 Kor 3, 9).
Ako Gospodin kuće ne gradi, *
uzalud se muče graditelji.
Ako Gospodin grada ne čuva, *
uzalud stražar bdi.
Uzalud vam je ustat prije zore *
i dugo u noć sjediti,
vi što jedete kruh muke: *
miljenicima svojim u snu on daje.
Evo: sinovi su Gospodnji dar, *
plod utrobe njegova je nagrada.
Strelica u ruci ratnika – *
to su sinovi mladosti.
Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, †
neće se postidjeti *
kad se preo bude s dušmanom na vratima.
Slava Ocu.
Ps 128 (127). Blagoslov vjernika
Blagoslovio te Gospodin sa Siona, to jest: iz Crkve svoje (Arnobije).
Blago svakome koji se boji Gospodina, *
† koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati, *
blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza *
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline *
oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek *
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona, †
uživao sreću Jeruzalema *
sve dane života svojega!
Vidio djecu svojih sinova, *
mir nad Izraelom!
Slava Ocu.
Ant. O devetoj uri povika Isus iza glasa: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Kao jagnje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
R. U tmine me baci da stanujem.
O. Kao oni koji su davno umrli.
Pogledaj, molimo, Gospodine, na ovu svoju obitelj za koju se Gospodin naš Isus Krist nije sustezao predati u ruke zločinaca i podnijeti muku križa. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.