Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Što vladaš redom svemirskim,
Što jutro puniš blistanjem
A podne ognjem plamenim.
Utišaj vatru požudâ,
Pokloni zdravlje tjelesno
I pravi pokoj srdaca!
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili:
Na molitvu nas poziva
Da žarkim duhom prožeti
Nebeskog tvorca slavimo.
Po snazi križa presvetog
I žrtvom svetog Jaganjca
Spas, slava višnja dariva.
I samo podne mračno je.
Svim srcem stoga primimo
Dar silne Božje svjetlosti.
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
U vjekovječne vjekove. Amen.
Nakon R. Bože, u pomoć mi priteci i himna govore se ovi hodočasnički psalmi sa svojim antifonama iz Vlastitog vremena.
II. NIZ (ŠESTI ČAS)
Ps 123 (122). Pouzdanje u Boga
Dva slijepca … vikahu: »Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!« (Mt 20, 30).
Ant. Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce svoje.
Oči svoje uzdižem k tebi *
koji u nebesima prebivaš.
Evo, kao što su uprte oči slugu *
u ruke gospodara,
i oči sluškinje *
u ruke gospodarice,
tako su oči naše uprte u Gospodina,
Boga našega, *
dok nam se ne smiluje.
Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama, *
jer se do grla nasitismo prezira.
Presita nam je duša *
podsmijehâ obijesnih, poruga oholih.
Slava Ocu.
Ps 124 (123). Pomoć je naša u imenu Gospodnjem
Gospodin reče Pavlu: »Ne boj se … ja sam s tobom.« (Dj 18, 9-10).
Da nije Gospodin za nas bio *
– neka slobodno rekne Izrael –
da nije Gospodin za nas bio: †
kad se ljudi digoše proti nama, *
žive bi nas progutali.
Kad je uskipio bijes njihov na nas, *
voda bi nas podavila;
bujica bi nas odnijela, *
vode pobjesnjele sve nas potopile.
Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade *
za plijen zubima njihovim!
Duša je naša poput ptice umakla *
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka, *
a mi umakosmo!
Pomoć je naša u imenu Gospodnjem *
koji stvori nebo i zemlju.
Slava Ocu.
Ps 125 (124). Bog štiti svoje
Na Izraela Božjega – mir (Gal 6, 16).
Tko se uzda u Gospodina, †
on je kao brdo Sion: *
ne pomiče se, ostaje dovijeka.
Bregovi okružuju Jeruzalem: †
Gospodin okružuje narod svoj *
odsada i dovijeka.
I neće potrajati žezlo bezbožničko *
nad udesom pravednih,
da ne bi pravedni *
ruke za bezakonjem pružili.
Učini, Gospodine, dobro dobrima *
i čestitima u srcu.
A koji na krive skreću putove, †
nek ih istrijebi Gospodin sa zločincima! *
Mir nad Izraelom!
Slava Ocu.
Ant. Kao što mene poznaje Otac, i ja poznajem Oca, i život svoj polažem za ovce svoje.
Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To učini Isus Krist, Gospodin naš, jednom, prinijevši samoga sebe.
R. On je naše bolesti ponio.
O. Naše je boli na sebe uzeo.
Bože, pravedno je tebe ljubiti i uz tebe prianjati. Umnoži u nama darove svoje neizrecive milosti. Ti si nam dao da se u smrti tvoga Sina nadamo onome što vjerujemo; daj da s njime uskrslim stignemo onamo kamo težimo. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.