Velika srijeda – Jutarnja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 77 (76). Razmišljanje o Gospodnjim djelima

U svemu smo pritisnuti, ali ne pritiješnjeni (2 Kor 4, 8).

Ant. 1. U dan nevolje tražim Gospodina i ruka mi se neumorno pruža k njemu.

Glasom svojim Bogu vapijem, *
glasom svojim Bogu, i on me čuje.

U dan nevolje tražim Gospodina, †
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
utjehu otklanja duša moja.

Spominjem se Boga i uzdišem; *
kad razmišljam, daha mi nestane.

Vjeđe moje budne držiš, *
potresen sam, ne mogu govoriti.

Mislim na drevne dane *
i sjećam se davnih godina;

razmišljam noću u srcu, *
mislim, i duh moj ispituje:

»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
i hoće li ikad još biti milostiv?

Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«

I govorim: »Ovo je bol moja: *
promijenila se desnica Višnjega.«

Spominjem se djela Gospodnjih, *
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

Promatram sva djela tvoja, *
razmatram ono što si učinio.

Svet je tvoj put, o Bože: *
koji je bog tako velik kao Bog naš?

Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
na pucima si pokazao silu svoju.

Mišicom si izbavio narod svoj, *
sinove Jakovljeve i Josipove.

Vode te ugledaše, Bože, †
ugledaše te vode i ustuknuše, *
bezdani se uzburkaše.

Oblaci prosuše vode, †
oblaci zatutnjiše gromom, *
i tvoje strijele poletješe.

Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
munje rasvijetliše krug zemaljski, *
zemlja se zatrese i zadrhta.

Kroz more put se otvori tebi †
i tvoja staza kroz vode goleme, *
a tragova tvojih nitko ne vidje.

Ti si svoj narod vodio kao stado *
rukama Mojsija i Arona.

Slava Ocu.

Ant. U dan nevolje tražim Gospodina i ruka mi se neumorno pruža k njemu.

Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne

Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).

Ant. 2. Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Kristom.

Kliče srce moje u Gospodinu, *
raste snaga moja po Bogu mojemu.

Šire mi se usta na dušmane moje, *
jer se radujem pomoći tvojoj.

Nitko nije svet kao što je Gospodin †
jer nema nikog osim tebe, *
i nema hridi kao što je Bog naš.

Ne govorite mnogo hvastavih riječi, *
neka ne izlazi drskost iz usta vaših

jer Gospodin je sveznajući Bog, *
pravo on prosuđuje djela.

Lomi se lûk junacima, *
nemoćni se snagom opasuju.

Nekoć siti sad se za kruh muče, *
nekoć gladni ne gladuju više.

Nerotkinja rađa sedam puta, *
majka brojne djece svježinu izgubi.

Gospodin daje smrt i život, *
ruši u Podzemlje i odande diže.

Gospodin čini uboga i bogata, *
obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slabića iz prašine, *
iz bunjišta izvlači uboga,

da ih posadi s knezovima *
i da im odredi počasna mjesta.

Jer Gospodnji su stupovi zemlje, *
na njih je stavio ovaj svijet.

Korake čuva svojih vjernika, †
zlikovce stiže propast u mraku; *
svojom snagom čovjek ne stječe pobjede.

Koji se protive Gospodinu, padaju, *
Svevišnji grmi s nebesa.

Gospodin sudi međama zemlje, †
daje silu svojemu kralju, *
uzdiže snagu pomazanika svoga.

Slava Ocu.

Ant. Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Kristom.

Ps 97 (96). Gospodin – slavan u svojim sudovima

Ovaj psalam označuje spasenje svijeta i vjeru svih naroda u Krista (Sv. Atanazije).

Ant. 3. Krist Isus nama posta mudrost od Boga i pravednost i posvećenje i otkupljenje.

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
† nek se vesele otoci mnogi!

Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.

Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!

Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji

– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.

Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.

Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.

Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!

Slava Ocu.

Ant. Krist Isus nama posta mudrost od Boga i pravednost i posvećenje i otkupljenje.

Gospodin Bog uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospodin mi Bog pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen, i znam da se neću postidjeti.

Otkupio si nas, Gospodine, * krvlju svojom. Otkupio.Iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda. * Krvlju svojom. Slava Ocu. Otkupio.

Ant. Krv Kristova – koji po Duhu Svetom samoga sebe besprijekorna prinese Bogu – očisti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu.

Evanđeoski Hvalospjev (Lk 1, 68-79). Mesija i njegov Preteča

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *

što pohodi i otkupi narod svoj;

podiže nam snagu spasenja *

u domu Davida, sluge svojega,

kao što obeća na usta

svetih proroka svojih odvijeka: †

spasiti nas od neprijatelja naših – *

i od ruke sviju koji nas mrze;

iskazati dobrotu ocima našim, *

i sjetiti se Saveza svetoga svojega,

zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *

da će nam dati

te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *

služimo bez straha

u svetosti i pravednosti pred njim *

u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *

jer ćeš ići pred Gospodinom

da mu pripraviš putove,

da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *

po otpuštenju grijeha njihovih,

darom premilosrdnog srca Boga našega *

po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,

da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *

da upravi noge naše na put mira.

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Krv Kristova – koji po Duhu Svetom samoga sebe besprijekorna prinese Bogu – očisti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu.

Krist nas je otkupio svojom smrću i uskrsnućem. Njemu, svome Spasitelju, zavapijmo:

Gospodine, smiluj nam se.

Ti si pošao u Jeruzalem da muku podneseš i uđeš u slavu;

– privedi svoju Crkvu vječnome Vazmu.

Ti si, na križ uzdignut, htio da te vojnik kopljem probode;

– iscijeli naše rane.

Ti si svoj križ učinio stablom života;

– njegove plodove udijeli svima koji su krštenjem nanovo rođeni.

Dok si na križu visio, oprostio si raskajanom razbojniku;

– oprosti grijehe i nama grešnicima.

Oče naš…

Bože, tvoj je Sin podnio za nas muku križa, da nas otme od đavolske vlasti: podaj nam milost uskrsnuća. Po Gospodinu.

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.